Bježi čovječe!!!

05.01.2010.

Idemo u kazalište. Daa.
Tko?
Pa ja glumim i onaj tipac tam kaj se tuče po glavi s rajfenšlusom je redatelj.
I šta se snima.
Snimamo phihohoror, s malo smijeha i puno idiotizma.
A di vam je kamera?
Pojeo ju je onaj pitbul jučer ali nema veze imamo mi rezervu.
Ček malo kak vam je pitbul mogal pojest kameru?
Pa kad smo snimali onu scenu gdje ja moram trčat od njega s kamerom u ruci pa sam se mislila popest na drvo a na drvo se nemreš penjat ako imaš 12 kil tešku kameru u rukama. I onda sam logično kameru ispustila a onda je ona pala pitbulu na glavu i on je bio sav razjeban i pojel je kameru. A filmovi i oni sitni djelići su letili na apsolutno sve strane. Pa smo zbog toga odlučili snimati u zatvorenom prostoru gdje nemožemo uzrokovat prirodnu katastrofu kao što mi je ispala atomska bomba iz ruku kad smo letjeli iznad Hirošime.
A kako je to izgledalo kad ste snimali u kazalištu?
Njegova brilijantna ideja bila je da snimamo ono neko ptičje jezero kao balerine pa sam morala obuć onaj pileći kostim i letjela po pozornici nakon ćega su mi sva perja počupala ona djeca iz vrtića.
Zatim je nakon neuspjelog pokušaja piruete uslijedio jedan eleganti drama-štih.
Sjela sam se u neku poziciju na pod. U ruci sam držala veliki nož a na čelu mi je pisalo: Mile. Nemojte me pitat zašto ulavnom to je pisalo.
I sad se ja moram uživit u ulogu. Naučila sam Mađarski i on mi je rekao da počnem psovat. I tako sam ja sa nožem u ruci počela mlantrat okolo po podu, psovat na mađrskom i na čelu mi velikim crvenim slovima ispisano Mile. Sve je išlo u nekoj psihopatskoj normali dok se nisam porezala s nožem i iz sveg glasa izurlala neko čovjeku još nepoznato slovo. Pod je bio užasno sklizak jer su malo prije tu Ruski teroristi planirali ubojstvo Marca Pole. A ja sam im lepo rekla da je on već mrtav ali me nisu htjeli šlušat pa mi je onaj dva metra visoki snagator izlijao benzin po glavi. Ja sam se oprala ali pod je još malo sklizak a kamermanu je kao iz napasti pala zapaljena šibica na pod i kad je vrag odnio šalu, zapalio se jedan veliki krug vatre oko mene a čudno znate. Meni je na čelu i dalje ostao onaj natpis. Zatim se kamerman pojavio u Supermenovu odjelu i sve pogasio. A zatim su na kadar iskočili Brus Vilis, Mel Gipson, Žan Klod Van Dan, Arnold Švaceneger, vin dizel i počeli su svi skupa prerušeni u ruske prostitutke pjevat neku srpsku cajku.
Tu predstavu nismo uspjeli snimint je je kamerman cijelo vrijeme zaboravi omaknut poklopac sa objektiva. Zamisli ti profesijonalca.
Uglavnom u zatvoru smo svi do jednog. Jer su otkrili da je u mojem piklećem odijelcu bio hašiš, kokain i sve one trave. Sad kužim zašto smo svi cijelo vrijeme bili sretni i stalno se smijali i zabijali u zidove. Vin dizel ima slomljenu ruku jer sam ga gurnula sa pozornice. Ne znam zašto sam to napravila.