Most people respect the badge. Everybody respects the gun...
06.08.2009.
Naslov post je citat iz filma "Pravedno ubojstvo" kojeg sam gledala prije par dana.U ovom postu čitat ćete o koncertima kojih nema, mislila sam... u Hrvatskoj uopće nema nikakvih koncerata na koje bi ja išla. Još par dana i dolazi U2 a ja njih baš i ne slušam... mislim imaju par dobrih pjesama ali mene to ne zanima. u rujnu u nam dolazi Lady GaGa na koju big jako željela ić ali mi moji starci ne daju... i u zadnje vrijeme dosa sam počela slušati Aloha From Hell ali oni k nama neće doć jedno jaaaaako dugo vrijeme grrrr. baš su mi dobre njihove pjesme Don't Gimme That i Can You Hear Me Boys. a totalno sam luuuda za Muse, i očajno želim na njihov koncert u Barcelonu, a imam samo 12 godina i mama mi neeeedaaaaa!!!!!! a prije dvije godina su bili u Hrvatskoj a onda sam bila još mlađa, ma užas!!!! Zakon su njihove pjesme Supermassive Black Hole,Starlight..... i još puno njih, a pjevač je na neki način zgodan hh.
A u zadnje vrijeme slušam i Paramore iNightwish
ali od njih uopće nitko ne dolazi u Hrvatsku...
Ono sto imas danas, cvrsto zagrli, jer mozda ce bas sutra nestati!
Kao što sam već napomenula ja pišem knjigu. Neću ju objaviti na blogu nego ću vam samo dati jedan dijelić drugog poglavlja. M. radnje je Texas, Austin
Nastavili smo put mirno. Gledala sam u oblake koji su izgledali kao da ih je netko razmazao kistom punim vode. Nebo je bilo čudne akvarel boje, kao neko slikarsko platno. Naglo sam pogledom ošinula Denisse. I ona je gledlala u nebesko platno. Zaigrani osmijeh našao se na njenom blijedom licu. Nastavila je promatrati dok sam ja svratila pogledna cestu. Victor je započeo priču o vrćini.
„Strašno je vruće! Trebao sam obući nešto kraće. Uf, pržim se!“
To me je zasmetalo, ne volim kada on priča o vrćini u Texasu.
„Pobogu Victore, naravno da je vruće! U Texasu smo i kolovoz je!“ naglo sam uzviknula. Izgovorila sam te rječi još bjesnijim glasom nego što sam zapravo bila.
Pogledao me s tugom u očima, nisam ni shvatila da sam se izderala na njega, Denisse se samo zaledila i promatrala Victorove oči koje su suzile.
„Gledaj na cestu.“ Rekla sam miu hladnim glasom.
„Strašno je vruće! Trebao sam obući nešto kraće. Uf, pržim se!“
To me je zasmetalo, ne volim kada on priča o vrćini u Texasu.
„Pobogu Victore, naravno da je vruće! U Texasu smo i kolovoz je!“ naglo sam uzviknula. Izgovorila sam te rječi još bjesnijim glasom nego što sam zapravo bila.
Pogledao me s tugom u očima, nisam ni shvatila da sam se izderala na njega, Denisse se samo zaledila i promatrala Victorove oči koje su suzile.
„Gledaj na cestu.“ Rekla sam miu hladnim glasom.
