odlucila sam se totalno promjenit- u bolje...
ne cu vise jesti jaja, osim u tijestima raznim, uclanila sam se u drustvo za zastitu zivotinja, bacila sam sve proizvode koe imam a nemaju naznaceno da nisu testitani na zivotinjama, sta sam jos napravila... prefarbala sam si sobu, sad je ajmo rec bijela, al ima malo ljubicastog tona u sebi, nije mi se dalo davat 2 ruke, nema veze, tak i tak sutra ce bit potpuno drugcije, sve stvari koje me podsjecaju na erica sam stavila u jednu kutiju, na kutiji je lokot, a kljuc lokota je na stablu, stablo se nalazi kod nase klupice, skoro sam cijeli dan provela tamo(ne na stablu, nego na klupici), razmisljala sam o tome kak nam je bilo dok smo bili zajedno, gledala sam i vesele i zaljubljene ljude kak prolaze pored mene, ljubomorna sam na njih, to sam i ja mogla imat...
svaki dan mi je sve tezi.. probavam si pomoc, al ne ide... nije ovo kao normalni prekid izmedju cure i decka, mi prakticki nismo ni prekinuli, pustio mi je poruku da ide u london, i to je bilo to, na danasnji datum prije godinu dana... a sad, nakon godinu dana sta ja imam, samo taj papiric, koji sam procitala mali milijun puta, uokvirit cu ga sutra, da me podsjeti svaki put kad ga pogledam kak su ljudi bezosjecajni, ne mislim na erica nego na njegovog starog, duga prica, ma, zbog njega je otputovao, ne mogu zamislit to cudoviste od covjeka.
i tako, eh, da, probusila sam si usi, imam na desnom uhu ukupno 5 nausnica a na lijevom 3, volim neparne brojeve. ely mi je napravila raps, sutra ide u zg, trebala sam i ja ic, ide u srednju.. dobila sam poziv tjedan kad se eric ubio, nije me bilo volja ni za cim, a kamo li da idem u drugi grad, i jos u zg, bogu iza nogu.. sad mi je malo zao, nije bitno, cu ic na akademiju likovne umjetnosti.. upisala sam se u opcu, yeey, to je jedino sto me veseli u zadnje vrijeme, svi odlaze, ely, kak sam rekla skolovat ce se u zg-u, sasa ide kod starog u rijeku zivjet, a do drugih mi iskreno, nije ni bas stalo, mislim od onih iz umjetnicke, a ne na ekipu iz skole, vi me se necete lako rjesit, prakticki su mi ostale samo one, svi su me drugi napustili... pocinjem mislit da sam problem ja... ljudi koji me okruzuju il se sele u drugi grad, il.. umiru...
raspisala se ja.. trebalo mi je.. neam pojma o cemu sam pisala, slusam weekends od the perishers i sve mi dolazi tak spontano, sve izlazi iz mene, neki tvrde da bih trebala popricat sa nekim frendovima o tome sta mi prolazi glavom, al kad ne mogu, ne mogu im unistit praznike, to je iz principa, radje cu patit jos mjesec i po, nego im natovarit moje probleme... kak sam rekla raspisala se ja..
converse