The memory remains

utorak, 09.05.2006.

If only I could hunt the hunter...

Da li se stvarno ljudi mijenjaju ili je to jos jedan tupi klisej u nizu?

Razmislite malo- kroz godine/mjesece da li ste primijetili odredenu razliku u vlastitom ponasanju ili promijenu stvavova?
Nisam ni ja toga bila svjesna. Nekako sam se prepustila vremenu-i to je to.
Sve dok mi nije jedan xy rekao- "Ful si se promijenila".
Ha, slijedila je paljba pitanja(naravno s moje strane)-"Kako to mislis? Ponasanje? ...ili sta?"
Xy je nastavio-"Ne, pa ono.. u ponasanju.. prije si bila drugacija"
Ja(vec skoro izgorila od znatizelje)- "Drugacija? Mislim da ne."
Xy-"Jesi, jesi. Bila si ful osjetljiva. Sad te ono vise nista ne tangira. Osim, naravno, nekih vaznijih stvari. Jebote, postala si kao ja"
Bum tras. Stvarno jesam postala kao xy. Okej, nije da sam skroz ravnodusna al me iskreno boli ratzku za neke stvari.

Mislim da ljudi polako zaboravljaju da zive svoj zivot. I ponasaju se kako oni zele. I voljet' ce koga oni zele. I malo manje ce volit' one koje oni zele.

Ma ne mozes mi ti zabraniti da nesto napravim; ali isto tako ne mogu ni ja tebi. Kuzis?

Ne mozes me osudivati; jer pogledaj malo svoj zivot i sranja koja si ti napravio. Kuzis?

I ne, nisam nadrkana. Naprotiv- tako sam jebeno sretna da sam u stanju popeti se na najvisu zgradu svijeta i sjesti na rub. *znas, inace se bojim visina*

Things change..and that's the way it is.

-----------------------------------------------------------------------
*bas bi bilo fora loviti lovca..*
- 19:06 - Komentari (11) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>