The memory remains

subota, 22.04.2006.

What the hell are you waiting for?

Dignes srednji prst i s gustom mu ga uperis u lice. Ipak, u proslom si zivotu bila tajni agent(sve vise vjerujes u to). Haha. Prasnes od smjeha, usput razbijes casu punu vode i smocis ga. Ipak, zivot je lijep :)

Potpuna neuroza? Mozda. Konacno, ustanes i odes. Osjeces ostar pogled u tvojim ledima; ali, ne, neces se okrenuti. Ovaj put shvacas. "Sve je tako fuckin' jednostavno!"- izderes se medu skupinom nepoznatih ljudi. Oni nabace face u stilu upitnika; a tebi se cini da su svi oni jedan veliki usklicnik. Opet dizes srednji prst i nasmjesis se.

Usput sretnes starog frenda. Zapalite jednu i brbljate o tome sto se dogodilo u proteklih par mjeseci. Sretna si. Sretan je. Pada jedan srcedrapajuci zagrljaj i obecanje da se moramo uskoro vidjeti i bacit' koju kavu da posteno istracamo nase zivote.
Prolazi majka s djetetom u kolicima; mali ti isplazi jezik i pokaze ti srednji prst. Ovaj put potpuno ispunjena; isplazis jezik onak kak samo ti znas- u obliku cvjetica. Mali se nasmije- Zivot je lijep.

Prvi povratku kuci jato galebova salijece nad tvojom glavom. Svuda oko tebe padaju bijela govanca. Stanes ko kip. I gle, ni jedno te govance nije pogodilo. Opet nabacis osmjeh i u glavi vrtis film kako bi mogla veceras otici do svog omiljenog kafica. Iznenada napravis gestu kao pingu(s reklame za kinder pingui), i kazes: Beng! Beng! upirujuci prstom u svoju frendicu govoreci joj: "Znas, moram se nauciti zivjeti s ljudima koji ne mirisu nabolje." Nasto ona zauzme pozu Brus Lija i rece: " S ekstra komadima voca!"
- 15:56 - Komentari (9) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>