Koliko ste puta sami sebe poslali u 3 pisace masine zbog griznje savjesti?
Napravio si ono
nesto. Krivo
nesto.
Jebesh sve to. Treba nekad uciniti neku glupost- tek toliko da sam sebi dokazes da si ziv. Da se nisi prepustio valu rutine i 'obicnosti'.
Biti obican? Sto to uopce znaci? Biti kao ostali? Ne iskakati iz nekih drustvenih normi? Vjerojatno. "
Obicnost nije nuzno vrlina. Pokazuje nedostatak hrabrosti."- netko je jednom rekao u jednom filmu.
Jedino sto je fucked up je danasnje drustvo. Tzv, "face" diktiraju smjer kretanja.
"Oh pa to je strasno cool sto si napravio"- uzdahnut ce klinka. Dobro, i ti ces odrasti.. i tad ces u sebi pomisliti
"Jebote, koj tenkre"
Tome i sluzi odrastanje. Preoblikovanje vlastitih misljenja. Kak je to cudno. Neka evolucija misljenja i stavova.
Amblivbl je kako se kroz samo jednu godinu misljenje moze okrenuti za 180 stupnjeva. Ma, koju godinu? Dovoljno je i par dana. Najcesce su drugi ljudi ti koji nam 'otvaraju oci'. Hah. Ponekad nam i 'zatvaraju oci'.
Uostalom- vrijedi misliti sto mi zelimo. Kakav bi bio Life kad bi svi imali ista misljenja?
On:Gdje ti je omot?
Ja:Koj omot?
On:Onaj u koji si bila zamotana; bonbončiću.
On: Šta piješ?
Ja: Ja ništa, al ti meni krv na slamku.
Zasto protiv svoje volje da budem svetica?