The memory remains

ponedjeljak, 31.10.2005.

Through the storm we reach the shore, You give it all but I want more...

Ovo doba godine kao da sa sobom nosi onaj dobro poznati miris koji me podsjeca na crveno, veselo a istodobno tuzno. U zraku osjecam emocije posute po gradu, opet tjeskoba.
Zasto?
Dolazi ko' stari poznanik, pokuca tu i tamo; ne znajuci da stvara strahoviti nemir cim otvori vrata.

Nadam se da ce proci.otici. ubrzo.
Grad, vrijeme, sve je nekako cudno. Bez obzira na niske temeperature ja osjecam toplinu. Bad emotion vs. good emotion.
Analiziraj ovo. Analiziraj sebe.
Uvijek, ali uvijek ispada ovo: Oh no, I’ve said too much, I set it up...

Lijepo je sjediti u razvaljenom naslonjacu pokraj radijatora, piti vruci caj(vanilija-jagoda), zapaliti cigaretu i jednostavno pustiti misli da lete. Nitko me tada ne dira, ne osuduje; to su samo moje misli. Najcesce se tada sjetim proteklih godina. Godina sto su pune dobrih i losih sjecanja. I osmjehom prihvacam sve sto je bilo. S veseljem ocekujem ono sto ce biti...

Volim vas...
- 16:37 - Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>