The memory remains

četvrtak, 09.06.2005.

SVIJET JE PRESTAO BITI SIV, SAD JE ŠAREN I ZAKRIVLJEN; STRAŠNO ZABAVAN I ŽIV, JA SAM NAPROSTO ZADIVLJEN!



Kapi kroz kozu prolaze
Tvoj smijeh jos grane njise
I nestaje...


Gr8, bas sam se morala "Ubit" na odbojci i sad lijepo imam masnicu na koljenu. Kad sam takva - bacam se za loptom pa makar umrla.

Po cijele dane ljencarim; nista ne radim. Pokusavam nesto šivati.. Nesto sitno sam i napravila, al' to ide taaako sporo. Mislim da se pretvaram u onog Ljenivca koj zivi na stablu i cijeli zivot provede na jednoteistom jer je toliko lijen da se ne moze pomaknuti :)

Sutra mozda skoknem do Zg-a. Sad; pitanje: ici ili ne ici?

Jucer se desilo nesto strejnđ. Odoh ja u krevetac; kad cujem ja nesto se srusilo. Upalim svjetlo; nema nikog. Pogledam na terasu; nista. Legnem, i nakon par minuta opet. Ja se naravno opet dignem al' ovaj put sam sa sobom uzela kremu(koja tezi najmanje 2kg- hladno oruzje) i u glavi sam vec smislila plan kako da ga zveknem! I sad si zamislite situaciju: ja s kremom od 2kg u ruci, rascupana i u boksericama polako otvaram vrata i ko' neki FBI agent zamahnem... u prazno. Jebem ti macke, da ti jebem! (osjecala sam se ko' ona baba koju su zajebavali preko telefona).

AH, šrli, maj zivot nije dosadan :)

i. saznah sto sam u podznaku- jarac. Man. Jednostavno ubijte me :D
- 17:57 - Komentari (15) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>