The memory remains

subota, 19.03.2005.

Ono sto imas danas cvrsto zagrli...

Osjecam se…

,,,crveno,,,

,,,sretno,,,

,,,bajkovito,,,

Nista na svijetu nije toliko vrijedno, kao sto je to vrijedan osjecaj pune ljubavni. On nas ostvaruje na nacin da postajemo punima, kompletnima, pronadenima u onom navaznijem dijelu od sebe; u drugome. Osjecaj da jesi, da si ziv, da postojis. Da pulsiras ritmom jedinog smisla zivota, ritmom ljubavi! Takav osjecaj imas samo onda kada volis, samo onda kada si spreman svu svoju ljubav otkriti, pokazati, dati, pokloniti.

Ljubavi nema, ako je nemas prema kome iskazati. Samo u odnosu prema drugome ljubav se rada i pritom, vracajuci se stostruko nas izgraduje. A mi to niti trazimo niti u pocetku za to marimo. Mi samo volimo i dajemo, dajemo sebe onome tko nas nakon toga stvara. Dajemo ju onome u kome smo prepoznali dio sebe i iz kojega nam istovremeno zraci prepoznatljivi dio Istine. Upravo zato je ljubav toliko lijepa i carobna. Sto je vise dajemo od sebe, to time postajemo sve bogatiji njome.

P.s: malo sam morala filozofirati; iako znam da to ne volite.. U zadnje vrijeme hvata me malo ljubomora, malo nostalgija, malo…

- 13:59 - Komentari (17) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>