noćas sam sanjala povratak u muzej salvadora dalija. nisam sigurna je li povratak bio vremenski ili samo prostorni, ali bila sam tamo i točno znala što tražim. djevojku na prozoru.

pred 5 godina, negdje sredinom travnja sam s roditeljima bila na izletu u barceloni. svidjela mi se najviše od svih gradova u kojima sam dotada bila. zadnjeg dana smo zastali u figueresu. na jednom od zidova na ulazu u muzej nalazio se reljef modrog neba, a na njega oslonjene ljestve, sužene premu vrhu. vode u neodređeno, miješaju se s plavetnilom.
muzej je završavao neizostavnim dućanom, prepunim zgodnih sitnica otisnutih printom dalijevih slika. uvijek me intrigirao njegov nadrealizam, ali me nikada nije oduševio. zato nisam planirala uzimati suvenire iz figueresa, a samo da bi mogla pokazati da sam tamo bila nije bio dovoljno dobar razlog. ipak, jedan me je predmet privukao i zaokupio. slika je bila drugačija od uobičajenih, jednostavna i umirujuća. nalazila se na pozadini malenog okruglog ogledala i znala sam da će otići iz španjolske sa mnom.

od tada je uvijek uz mene. premještala sam ogledalo iz torbe u torbu, vadila u potrebnim i nepotrebnim prilikama. vidjelo je sva moja lica. s vremenom se slika gotovo izlizala, plastična se zaštita počela guliti. pred dvije godine je ispalo na pod podhodnika prekriven viskijem i razbilo se. nije palo iz moje ruke, ali razlike nije bilo. označilo je i opisalo godinu slomova. razbilo se na mjestu koje bi kvalitetno moglo prikazati mjesto na kojem se tada nalazio moj život. mračan, isprolijevan i smrdljiv prolaz. mjesto gdje se nitko ne želi dugo zadržavati. prijateljica kojoj je ispalo ga je dala popraviti, staklo je zamijenjeno, vraćeno u funkciju. sa životom nije tako jednostavno.

sanjala sam povratak u muzej salvadora dalija. hodala sam muzejskim dućanom i ogledavala se na sve strane, pretraživala police. bile su prepune različitih proizvoda i suvenira, stvari koje ne spadaju tamo, ali sam ih konzumeristički progutala, jer svaka je bolja i ljepša od one koju već imaš. od silnih mogućnosti i nepreglednosti dućana kao da sam zaboravila po što sam zapravo došla. pozornost mi je bježala, a malenog ogledala nije bilo nigdje, koliko god se trudila ugledati ga.

jučer sam na nekoj internet stranici naišla na sliku djevojke na prozoru. gleda u daljinu, more se pruža, a zavjese mekano padaju pokraj nje. sve je tiho i mirno, obojeno blijedim plavetnilom.