|
Na čemu sam ja, na čemu si ti?
utorak, 19.01.2010.
POST NIJE ZA ČITANJE xD OVO JE SAMO MOJ ISPUŠNI VENTIL I NE BI BILO DOBRO DA LJUDI OVO ČITAJU.! HVALA NA RAZUMIJEVANJU x)
Istovremeno su mi se po glavi motale dvije stvari.Naizmjence...Dvije opcije.Obje su se činile ispravnima.
Zapravo, nema tu ispravno ili ne ispravno.To je oke.Imala sam "ispriku" jer sam bila pijana.hah.
A sada...neznam.Ne znam sviđa li mi se ta ideja.U jednom trenu čini mi se kao najbolja moguća opcija, i super stvar, u drugom razmišljam o tome što ako bi ja jednom htjela nešto više,a on ne...U trećem sam pak potpuno uvjerena da to neće ispasti dobro.I da ne bih trebala ni otići na tu jebenu kavu.-.-', u četvrtom ne mogu ni vjerovati da on želi nešto...
Ali hoću.Na jednu,da...Pitanje je hoće li postojati mogućnost od više njih? Hoće li to biti oke?
Zašto ja kompliciram tako jednostavne stvari?
Zašto me briga za mišljenje drugih?
Zašto se dam...obrlatiti?
Jesam li joj lagala kada sam rekla da samo želim zaboraviti onog o kojem je napisano milijunipetstodevedestidevet postova?
Zar je moguće da se tog istog jedva sjetim, od onog dana kada sam napisala zadnji post o njemu, tj.proašli...?
Živčanim.Jer zapravo bih to htjela, valjda. Neznam. Zbunjeno je sve.
Želim da se stvari definiraju...I hoće,valjda, nakon kave.A toga me zapravo i najviše strah.Definitivnog odgovora...
Reakcije.Moje,njegove,drugih...
-.-'
Glupa sam.
Bar to znam.
Mogla bih popušiti jednu cigaru, kad ću očito spušiti i ponos...
Ma koga ja varam, zapravo samo vi čitajte. xD
I onda kažem da mrzim dvolične ljude.haha.
| 16:36 |
Komentari (4) |
On/Off |
Print |
# |
You'd rather be a bitch than be an ordinary broken heart.
ponedjeljak, 04.01.2010.
Ne želim zaboraviti trenutke provedene s tobom, posebni su.
Ne želim zaboraviti ton tvoga glasa kada si govorio slatke riječi.
Želim zaboraviti tebe, zbog kojeg sam bila toliko slaba...
Zbog kojeg i dalje skupljam sitne krhotine onoga što je nekad predstavljalo srce, ne samo organ koji pumpa krv i dovodi je do svih ostalih organa u tijelu, nego puno više...
Želim zaboraviti jeftini osjećaj samoće nakon one noći kada sam te vidjela onako prokleto sretnog, kada si mi rekao: „ Ne mogu sada.“
Želim zaboraviti onu ljubomoru zbog načina na koji pričaš s njom, tako si nekad pričao sa mnom, sjećaš li se? A sada, ja samo stojim pored, ja nisam ta kojoj se uopće obraćaš, ja sam ta koju ni pogledao nisi.
Brišem te.Iz srca sam te davno izbrisala, kada si ga razbio do kraja.
Brišem te iz neke skrivene komore koja pokušava zamjeniti rad srca.DELETE.Nikad više.
Postoje trenuci kada je pametno reći NIKAD i to zaista misliti.
Ne želim biti takva.Ne mogu se takvu gledati u ogledalo svakog jutra, kada znam da mislim samo na tebe.Odbijam to.
Ti si to od mene stvorio.
Hvala ti što si mi otvorio oči...Pokazao si mi da je ljubav iluzija.
Samo, nadam se da ću uspijeti prepoznati priliku kada dođe, da ću shvatiti da krivo mislim, jer duboko u sebi ne vjerujem u ništa od ovoga.Ali moram početi.Morat ću i prestati. Trebaju mi promjene.Možda tako bude bolje.
I puštam te da odeš...Ne zadržavam te.Rasplini se, nestani u oblaku dima cigarete koji se stapa s isto obojenim nebom.
| 16:02 |
Komentari (3) |
On/Off |
Print |
# |
|
