SOULFUX by Colorblind

< ožujak, 2007  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Reklamacije On/Off

something about

IZMEDJU IDEJE
I STVARNOSTI

IZMEDJU GESTE
I ČINA

IZMEDJU ZAMISLI
I KREACIJE

IZMEDJU OSJEĆAJA
I REAKCIJE

IZMEDJU ŽELJE
I GRČA

IZMEDJU MOGUČNOSTI
I POSTOJANJA

IZMEDJU SUŠTINE
I SILASKA

JER ŽIVOT JE
TOLIKO DUG
...

apsurd
Rodjeni u pogrešnome vremenu.
Osuđeni na usamljenost.
Okruženi glupošću.
Oni prolaze
kroz ovaj svijet
sa svojim aureolama
što izazivaju mješavinu
zavisti i podsmijeha.
Univerzalni redikuli.
Rođeni
u pogrešnome vremenu,
jer svako bi bilo i prerano
i prekasno,
oni su suviše blizu saznanju
kako ih svijet
u kojem egzistiraju
ne zaslužuje.
I kako tome svijetu
nije ni potrebna
njihova istina.
Blago siromašnima duhom.
Oni već stoljećima
vladaju ovom Zemljom.
A kažu da je njihovo
i Kraljevstvo nebesko.

*SURI*


Trenutno: . online

E-mail

Linkovi
građevinska dozvola
ifUneed
DA

webcam


USPAVANKA ZA UMORNOG
(time out)

Ne okreći se
sjeno.

Ovo je posljednja prilika
da zbunimo
pisce
svih povijesti.

*SURI*
_________________

MSN msg: myownclouds@hotmail.com
_________________

DAME & GOSPODA :



Uzdasi nisu profitabilni, teško da ih možeš proslijediti uredništvu...


Trebam tuđu jačinu da se osjetim normalnom. Trebam nekog tko će me zaustaviti i dopustiti mi da napokon osjetim svoju ovisnost.


Koliko sam ti drag od 1 do 2?


Ponekad se pitam što mi je sve to trebalo.Mogla sam biti blagajnica u Konzumu ili službenica u banci,mogla sam biti bilo što.Mogla sam si nać dečka s nekog brega,napustiti sve svoje prijatelje i dopustiti mu da mi totalno ispere mozak,mogla sam svaki tjedan tri večeri provesti na narodnjacima i čašom u ruci,mogla sam se opiti već milijun puta i u tome naći svoj smisao života.Ali ne,ja sam morala upisati najbesmisleniji faks u državi,moram prolaziti sve faze prokletog sazrijevanja i još k tome trijezno i svjesno donositi odluke za koje nisam sigurna da su prave.


Ponekad imam osjećaj da mi je duša stara stotinama godina a ponekad da sam najobičnije dijete pa se pitam kada ću odrasti i s velikom nostalgijom se prisjećam djetinjstva u kojem sam se osjećala sigurno i veselo i bezbrižno i poželim otići nazad tamo kada mi je cijeli dan znao proći u maštanjima i gledanju bijelih oblačaka na nebu pronalazeći razne oblike u njima.Taj dio mene je uvijek tu i ne znam trebam li ga se sramiti ili ga prigrliti :)


Psi su u blizini, uvijek spremni. A jedna stvar je daleko gora od guljenja mesa s kostiju. To je užas rastrgane savjesti. Psi znaju rastrgnuti čovjeka, a da mu ne puste ni kap krvi. To je bio moj najveći strah, iskusio sam ga u tih pet dana neznanja. I nikad mi više bijesna, krvožedna pseta neće biti zapreka da reagiram. Jer ja planiram biti LUD. Što prije.


Trebala sam ići pööödeset nečega (možda metara, možda kilometara, možda njutna, a možda i litara) u smjeru hüüüle i onda kroz meeeelega presijeći na kööjnar. Rastali smo se u slozi, bratstvu, koledarenju i pjesmi, a ja sam tek nakon pööödeset metara shvatila da ih i dalje kurca nisam razumjela.


Ako je šepava, nije ćorava! Vidi da ide auto, kaj ne stane? Ali ne, ona samo piči naprijed, u svijetlu budućnost! A gle ovog - šeće preko zebre, kao da je na šumskom puteljku i bere gljive. Ili one šmrkavice - sjatile se niotkuda, ko kokoši u brišućem letu! Cccc, ti pješaci! Da naša policija nekaj vrijedi, uveli bi pješački ispit. Tko ne položi - nek čuči kući!


ON tha Air


Bio je to post dostojan pera Marka Twaina ili Georgea Orwella. Jedan od rijetkih Velikih postova, koji je u naše živote donio jednu novu, nadasve originalnu viziju - koja će još generacijama inspirirati blogersku zahednicu u Hrvata. Putevi koji su otvoreni ovim postom, još dugo će biti staze kojima će kročiti samo oni hrabri i nadahnuti...Njegova klasična ljepota, epska snaga i gotovo nadnaravna jednostavnost će nas još dugo, dugo inspirirati.


One dobre stare želje tipa oči ti iscurile, ruke ti usahle i tako to mi je malo too much. Ne želim baš da umre.


K vragu, cure, možete li ponekad reći što hoćete a da to nije šifrirano u negaciju?


TARIK, JESI NORMALAN? WC PAPIR U LISTIĆIMA? I TO JOŠ KREP?


Muškarci imaju potrebu sve žene, pa tako i svoju, nazivati glupačama. To je nešto što ne mogu iskorijeniti, baš kao i erekciju. No, ako su sposobni ne nazivati vas glupačom u javnosti, ipak im uspijeva kontrolirati se, što je znak istinske ljubavi.


Vratili smo se sa snimka ja i Džole Klunij. Radimo opet na Okeanima, verzija 13 ovaj put. Nisam spavao kako treba. Idem natrag. Paparaci pod prozorom. Smeta mi, Andželina nije tu. Idem u WC ga izdrkat.


Muškarci se prema kuhanju odnose kao ljenjivci s talentom da se popnu na vrh stabla, ali imse ne da pa zaspi viseći na prvoj grani za koju se uhvati. Pitate se u čemu je kvaka? U tome što ako zaspite na prvoj grani i kojim slučajem padnete na tlo, puno manje boli nego da ste opali s vrha stabla.


Brzo je lupite s lopatom po glavi, jer se to pokazalo kao najučinkovitije oružje protiv kobne bolesti. Ako nemate lopatu, javiti se u najbližu veterinarsku stanicu, oni sigurno imaju još još par komada.Bolje je spriječiti nego liječiti, pa malo češće gledajte svoju kravu.


Kad mi je ovakav dan odem i kupim blok i olovke, 3 ili 4, ali nikad jednu.


Želite li umrijeti u skladu s vremenom i globalnim trendovima – umrite po top listi prema Dnevniku. Dakle top kolekcija smrti za sezonu jesen-zima '04:


Možda sam ja freak/of/nature, netipična ženska koja na samo spominjanje odjeće, obuće i kupovine tih doslovce poludi?


Sunce na ovom Putu ne zalazi, samo ga ponekad zamijene zvijezde...


Baš sam si super danas. i sutra. i preksutra sam si baš super.


Sleepless


Zvali su me Nečujni. Jednog dana sam morao početi vrištati


Tako to valjda ide... Nekom sreća, nekom geleri u stakla – ne može se pobjeći od svog komada pakla


I kak bi on bil jako srečen kad bi mogel živeti na selu kak i mi na čiztome zraku i da on to obožava i to.


mrak je...
ne vidim./tisina je...
ne cujem./svjeze je...
ne drhtim.
nocno sljepilo?/odslusana playlista?
zatvoreni prozori?/prljava stakla?
kriva muzika?/ukljuceno grijanje?
kriva dioptrija?/poklopljene usi?
vreli dlanovi?/ili jednostavno/ili jednostavno
ili jednostavno-ne zelim vidjeti.
-ne zelim cuti./-ne zelim pregoriti.


Jede po kućama, otvara vidike, zatvara rolete, hoda lijevom stranom, naginje u desno.


**Želim si, ne postavljati ciljeve nego ih otkrivati njihovim ostvarenjem.
**Želim podrezati ovu nedjelju,skratiti joj rep,oduzeti joj sumrak...

01.03.2007. četvrtak

THE RIDE



Nisam najbolja u izražavanju vl. misli, osjećaja... Često oni,
koje smatram vanredno inteligentnima i dobrim ljudima,
u smislu 0,1% onog što obitava na ovoj planeti
(a ja sam bila dovoljno uporna nači ih- i samim time ih smatram bliskim
& absolutly vrijednim pažnje i vremena) nemaju pojma o mojoj impresiji njih samih.

Zatvorena sam ko 100 dagnji i još nekih tvrđih školjkašica,
neverojatno nemarna svezi kontakata. Počevši od malih,
svakodnevnih javljanja, koja se nekako (meni posve nejpojmljivo)
protegnu na višemjesečne nestanke.
JA.
Ne ONI.
Krasna predispozicija za KV odnose, zar ne?
U stilu: „Ko te j*** (al' ak me se sjetiš pitat- Baš si mi super!!!)“...
Tako nekako ja djelujem NJIMA (malo ih se sjeti pitati, ne možete im zamjeriti).
I prekriže me brzo, osim ako imaju petlje il' višak vremena,
il' se baš zainate bacit me na paru il- ajoj u vruću vodu, pa ljuštura popusti.

Popikavam se opako, još uvijek, nakon svega, sa silnim iskustvima;
teturam ko zadnji bedak kroz taj magični svijet odnosa....
Ne obračam dovoljno pažnje.
Nisam sposobna usredotočiti pažnju osim na ono što trenutno vrišti.

Razbacana sam, krajnje kaotična.
Stalno neke priče, nešto se dešava, zaokuplja mi pažnju, i previše...
Pa nestajem. L Jer sam neki mutant kao/umjetnica
s opakom oscilacijom ka tibetansko / savršeno/ postignutim/ umijećem/
meditacijskog fokusiranja. Bakčem se sa situacijama krajnje predano.
Jedna po jedna.. i...
Ako niste na primarnom repertoaru- ja: Fiiiijuuuu!!!

Obrušavam se, maximalno usredotočena, ko mali sitnomoždani tupavi gnjurac
- na drugu vrstu ribe. Nije opravdanje, znam, al' je tako:-(
Nije ni isprika, ali je istina. Znam ja to.
Nikako da se riješim starih tehnika odrastanja
gdje je koncentracija i sistematičnosti značilo preživljavanje.
A to vrijeme je sad već dobrano iza mene.
Ali ja...

Hmmm.

I baš stoga nisam pametna kao što neki misle;
čim furam te filmove, tvrdoglavo, već godinama.
Ne valja mi repertoar. Kazalište mi je u k****.
Previše suza, premalo smijeha.
A osmijeh & smijeh je jedino kaj se računa.

Ima li uopće smisla ulaziti u bliže mi odnose?
Ajde, neka, malo, da se ispucam...
U ljubavnim vezama nisam- jako čudno- ništa bolja.
Sve više i više sam ziher, kako sam najbolja u malim, isprekidanim dozama.
Onda sam NAJNAJ.
Onda dajem the best od sebe. Jer...
frustracije ispoljavam tamonegdje, drugdje. U samoči.

Neznam koji mi je vrag. Ponašam se k'o malo dijete.
I znam to, svjesna sam svega i ne mogu si pomoći...
Teško je uvidjeti smisao u nečemu van nas samih, makar u tome sudjelovali,
ukoliko ne uviđamo niti vlastitu svrhu.
A još je gore ukoliko smo je svijesni- samo ne znamo kako je doseći...

Možda...
Kako svaki proizvod ima svoju svrhu, namjenu...
Možda ja NISAM NAMJENJENA IKOME.
Simply greška u programu..

Ako su ljudi socijalna bića, ja sam ispravna svezi namjene i...
potencijalno nenadhebiva tijekom večeg dijela procesa...
Ali mi je ugrađena proizvodna greška,
naime- nisam sposobna do kraja ispuniti svrhu.
Kao robot budućnosti, sposoban činiti mala čuda
naspram onoga što je do tad „očekivano“ i „moguče“,
samo sitna tvornička greška:
Nisam sposobna isfurati ideju/osjećaj/lajf do kraja.

Ne mogu ispuniti krajnju funkciju.
Nisam sposobna doseći cilj.
Ako mislite da mogu, a dospjeli ste samnom
tamo negdje na pola puta- varate se.
Upravo ste naišli na 100 crveno/bijelih znakova, provalija i tako to.
Uviđa se brzo.
Još ne nađoh dovoljno uporne da nastave travel nakon uviđaja.

I nije bitno koga volim, koliko i zašto i na koji način.

Nije bitno što ja mislim, osjećam.
Ja sam unaprijed onemogučena.

Unutar sistema puno profinjenijem od bijedne DNA.

Rascjepkali su mi srce.

Rastavili dušu na nebrojene puzzle i pogubili komadiće.
Sve što činim djeluje lažno, jer...
Dolazi iz fragmenata, jer nisam potpuna.

Znam jednu curu koja zna neke ljude
što sinu nadjenuše ime Eror.
Moje potiče od latinske riječi želja, iliti čežnja.
Mejbi, da nekako iskamčim susret
sa tim Eror-om i besramno ga zavedem,
mejbi bi moja svrha napokon bila ispunjena.
Snimili bi film o nama.
O forumima i web-sajtovima da ni ne pričam...

JOAN AS POLICE WOMAN The Ride.mp3


THE RIDE

Starting now, the wait is over,
as long as you jump the ride...
Cuz I won't highway-walk forever,
as long as you jump the ride...

As long as you follow me,
this is what I do, like I do;
I've been on the ride before,
it never stops at all...
It never stops at all...

U'll start ur engines like a virgin
(as long as U jump the ride),
we'll cut the whip and lose the anchor
(as long as U jump the ride);

As long as U follow me
this is what I do,
like I do...
I've been on the ride before,
it never stops at all,
it never stops at all...

Don't u feel for us?
That we're all around and around...
Don't U here me out?
This more to sound....

As long as you follow me,
this is what I do,
like I do...
I've been on the ride before,
it never stops at all,
it never stops at all...

*JOAN AS POLICE WOMAN*


- 04:47 - Reklamacije (2) - Dokazi - Teleporter