Humor je dobar za crne dane, ali ne i za šminku. Pogotovo ne za sunčanih dana poput ovih koji su zalegli na grad. Pritisnut sparinom, hranio se znojem i isparavanjima naseljenika koji su žurno gmizali prema svojim malenim betonskim enklavama. Ogledalo ju je izdalo, opet. Glas iz druge sobe zaječao je cerekom, a njezina se ruka trznula i - ode maskara. Hitni popravak bio je nemoguć, pa je mekanim puderom mirisa vanilije ponovno natapkala umornu kožu oko očiju. Mogla se okladiti, opet nešto glupo, as seen on TV ili negdje na netu. Ili se opet smijao Bucku? - E sori, nisam mogao, opet je cvrkutao s pticama. Idemo? Bucko ih je tužno pogledao i u znak nemoći ostao blejati u vrata. Nije čuo da je u autu upaljena klima, ali je čuo da njihov auto kreće i odlazi. Tužno i mlitavo se sklupčao. Ušla je kasnije podvečer, a on je vrebao iz pretinca s cipelama, koji je opet ostao otvoren. Nadala se samo da opet nije upalio Macintosh, kompjuter dovoljno user-friendly sastavljen da ga upali i mačka. Domaća i oteža, doduše. Bucko ipak nije bio bilo kakva mačka. Glasao se poput pripite purice, misleći da će time dozvati neku raspomamljenu domaću ženku. No one su, lijene i udomaćene, ostale u hladu svojih soba, dok je Bucko trčao oko nogu dragih mu Jurkovića kako bi mu dali još malo onih finih, njami-njami vrećica. Koje su bile skupe. Njezin računu sklon podznak, Bik, ludio je. Taj je mačak jeo bolje od njih, znala je Vesna, a ukoliko nije peder, imao je i bolji seks. Ona je bila klasičarka, zguza nikako, a Hrvoje je bio prelijen i preumoran da poduzme išta dublje od hrkanja pred san ili predlaganja neke egzibicije koja bi ih oboje koštala kiropraktičara. Egzibicije i vratolomije su kul, ali san joj je bio potreban. Njezin san kojemu suprugov hrkajući zaziv nije pomagao. Kao ni mačak koji je umislio da je ptica. Jednom je, doduše, Bucko utamanio goluba, na bijelom vunenom tepihu u njihovoj dnevnoj. Nije planirala đuveč za ručak, niti skoro pranje tepiha, niti svoj vrisak kad je shvatila da je domoljubna gradska ptica serica vjerojatno bila toliko zaglupljena cementom da ju je Bucko dokusurio kad već nije mogla razlikovati beton od poda terase. Krivo sletište, ti idijote pernjati. Možda ju je trefio herc u zraku pa se Bucko omastio, mislila je ribajući tepih prvoklasno smrdljivim dezinficijentom, već uobičajenim na sebi dragim predmetima koji su dopali njegovih šapa i žlijezda za označavanje teritorija. Ili je osjetio da ona u kući želi eunuha, ili je bio demon iz prošlog života koji je sustavno uništavao njoj drage stvari. Tako su stradale, redom, mnoge bilješke s posla, nekoliko odjevnih predmeta, pokoja ogrlica koju je nemarno ovjesila o kvaku kupaonskih vrata, pokoja suvernirska igračka uz koju je bila posebno sentimentalno vezana.. no što vrijedi sentiment probuđenoj evoluciji kojoj se hoće seksa? "A opet, mudra moja, ko ti kriv kad čistiš za smrdljivim jednim Bikom i jednim kontemplirajućim Vodenjakom.. lijepo su ti rekli da vam aspekti nisu povoljni, a za mačka čak nisi ni pitala kako će upasti u ove kvadrate.. Isusa ti, kako ovo štinka, opet večeras ne smijem staviti ruke ni blizu glave osim da se onesvijestim!" - Mijau... Kasnije je radila, glazbom napunjenih ušiju da dovrši sve proklete i nesvete dopise koje bi joj bez pardona uvalili nakon bilo kojeg sastanka. Nije se osjećala voljnom ni za što, mijauk slušalice nisu prigušile. Mačak, muž nije. Dobro, znala je da im se bliže nezgodne godine i da je brak relativna konstrukcija navikom inspirirane zajednice, kojoj je podlegla bez previše premišljanja, ali da se htjela udati za mijaukavca, prvo to ne bi učinila, ili bi se samoinicijativno prijavila za sodomita te si tako olakšala plaćanje računa boravkom u nekoj ustanovi u koju bi ju pripustili kao opasnu za šire društvo. No, zloba je vrebala iz prikrajka i sjajnih mačjih očiju, koje su se suočile s njezinima kad je Bucko, potaknut navikom, skočio na radni stol i trgnuo njezinu ruku s olovkom dovoljno da zašara papir na nepredviđenom mjestu. Taj je izvještaj trebao lekturu, ne mačji autograf, mislila je dok je pažnje žednu mica-macu stavljala u njegovu košaru. A kako da se naljuti na njega? Šetkao je s onim svojim repom kao ponositi samurajski zastavnik, dok je njoj na pamet padao samo lik iz onog virtualnog ludila u koje je Hrvoje ponekad zapadao... Hrvoje je tada Bucka zvao Grom, dok je njoj na pameti bio sam grom i pakao. Bucko je mirno spavao. Ona, vraćena poslu i umjetnoj izolaciji, planirala je uskoro zavšiti posao. Možda se Hrvoju bude dalo oprati suđe.. možda bude vremena i za neko zaigrano maženje ako ga opere.. Hrvoje, čudnih telepatski sposobnosti, koje bi ponekad i od najvećeg pacifista proizvele masovnog ubojicu u ekstremno kratkom roku, a sve zbog izlaganja njegovom blještavom i neuhvatljivom umu, zaprimio je dimni signal iz kuštrave glave voljene supruge. Više ju voli vidjeti s frizurom, no, dobro, pustimo to sad. Mogao bi zbilja jednom smočiti ruke ako želi smočiti i nešto drugo, bez nagovora i upotrebe aspirina. Mrzio je učmalost. Ipak, ona mu je omogućavala dovoljno vremena za hobije i dobar spavanac. No, koliko god prčkanje po svemrežju bilo zabavno, suđe se neće samo oprati i bolje da joj pomogne. Budući da su svi tanjuri i setovi šalica s vremenom počeli prodavati zjake i upucavati se, onako raspareni, ičemu što je naslanjalo svoju njušku na staklenu vitrinu, Vesna nije ni gledala manjka li koji porculanski primjerak. Bit će prilike za novo. Hrvoje se iskazao, suđa nema na vidiku, večeras će se malo dulje zadržati u kupaoni, i nju treba malo dovesti u red, pe će, ukoliko pilan ne zaspi, izvidjeti kakva mu je razina libida. I obavezno staviti neku laganu glazbu da ga smiri i da se i ona sama opusti. Trebalo im je svega, dobrog hopa-cupa ponajviše. Brak je uvijek čvšći ako ta spojnica radi. Prigušenog svjetla, kako nikome ne bi palo na pamet da se suoči s nekom novom, sutrašnjom obavezom, dvoje se supružnika suočilo u krevetu. Njezine sjajne oči prodirale su u u njegove, dok je polagano zasjedala na njegovo ustreptalo međunožje. Ugodno sljubljena s njime, zamišljaući neki blagi predio ugodne tropske klime; povjetarac s mora zamijenio je njegov dah koji je bivao sve brži. Dobri stari rodeo imao je završiti uzajamnom eksplozijom, koja se bližila sa svakim novim pokretom. Dapače, čak je i ona bila blizu, ovo je bilo ja-a-ako dob-ro kadli... - Mijau! Odlučila je da Bucko, od sada nadalje, ima biti u nekoj drugoj sobi; podli je vojaer opet zirkao, znala je. Ubit će ga, njega ili sebe, "još malo i.. i.. jeees-sam"... Ugodom skršena, pogledala je milog supruga koji je blaženim smiješkom mjerkao njezine nasmijane dojke. Trenutku, naravno, nije falilo ništa - ovakvi su rijetki, pogotovo kad u braku shvatite da ste oduvijek mogli jedan bez drugoga, a sada je već prekasno. Bila je na sekundu od pada uz Hrvojeva prsa, kad se ovaj oglasio: - Dušo, može malo mlijeka? Nemoj grijati, ono iz friža je dobro. Samo čaša, ona mala od deci i pol. Tako mi paše tekućina. - Hrcko, a zakaj mlijeko? Kupaona je.. bliže, voda.. - Ma, da mijauk zalijem mljekecom. Znao sam da ti neće smetati. Tako se Bucko i ja razgovaramo kad tebe nema doma. Htio sam mu reći, Stari, ovo je super, moraš uskoro s nekom svojom! Smračilo joj se pred očima. Nije popustilo dok je nije zabljesnula svjetlost nutrine hladnjaka. Pitala se samo jedno: zašto svi muškarci ne mogu voljeti nogomet i zategnute sisare, koje su se zadnjih godinam nakotile u ogromnim količinama? Zašto je nju mačak morao nadvladati u vlastitom bračnom krevetu? Osjećala se poraženo. "Ti smiješni ljudi", mislio je Bucko istežući svoje pomno slickane šapice preko ugodne ružičaste veste. "Kao da bih pričao s njima i da mogu. Svašta si umisle, jadnici, ti moji sluge. Jebeš i jeb, Viskasa bi ja..." Posvećeno mom dragom dlakavom cimeru. |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
