Collateral Damage
22.01.2008., utorak
The Forgotten Tales: part II
|
Ovaj puta nažalost samo moj tekst. No nadamo se da će sunce ponovno izaći... Bila je gotovo sredina dana kad se probudila. Pošto gotovo cijelu prošlu noć nije spavala san ju je ujutro brzo svladao dok je mislima prolazila kroz uspomene na braću i oca. Najprije je izašla iz glavne kule i uputila se u pećine u golemom kamenom obronku na kojem je izgrađena središnja utvrda. Ubrzo se uspela do spilje koju je tražila, prostrane kamene odaje niska stropa. Desno od ulaza na suprotnoj strani, dvadesetak koraka udaljen, nalazio se otvor na stropu kroz koji se obilno prosipala sunčeva svijetlost zajedno s malenim slapom vode koji je natapao plitko jezerce što je potapalo veći dio pećine. Zastala je na obali, razvezala čvorove na haljini u kojoj je prespavala zadnjih nekoliko sati i pustila je da sklizne s nje, a zatim i podsuknja. Naga je stupila pod blag, obilan mlaz hladne izvorske vode. Pred ulazom u sjeni stajao je njen čuvar. Promatrajući nijemo svaki njen pokret i prisjećajući se kao i uvijek prvog puta kada ju je slijedio u ovu spilju. Bilo je to na početku njegove službe kao kraljevskog stražara. Najprije ju je izgubio na jednom račvanju tunela, a zatim je shvativši pogrešku potrčao natrag i uletio kad je već bila pod slapom. Taj se put osjetio kao kada je prvi put zbačen s konja na turniru. No ona se samo nasmiješila i rekla: «Val, bilo bi mudro kada bi pazili na ulaz izvana. Osim ako mi se niste došli pridružiti?». Na to se samo žurno udaljio spotaknuvši se na izlazu da je gotovo pao. Otada je bezbroj puta pazio na ulaz kada bi došla ovamo. I svejedno bi se svaki put iznova oduševio njenom ljepotom. Kada je izašla, Adir je stajao nekoliko koraka u tunelu desno naslonjen na zid leđima i jednim stopalom. «Dobro vam jutro moja gospo!» pozdravi je uspravivši se. «I vama val» odvrati mu ona. «Mogu li što učiniti za vas?» upita. «Ne, hvala vam. Idem odmah u hram. Samo ću prije toga nakratko u kulu da se presvučem.» odgovori Caline. Slijedio ju je na uobičajenom stražarskom razmaku kao uvijek kada ne bi hodali usporedo. Po prvi put u zadnjih mjesec dana od kako su došli u kraljevski obiteljski dvorac. Samo kada bi bili na nekoj službenoj ceremoniji ili kada bi imala nekakvu jako ozbiljnu odluku oslovljavala bi ga s «val». Naslućivao je o čemu se ovaj put radilo. I zbog toga joj se divio. Još prošle noći je ispratila oca u Dvore svijetlosti, a sada već odlazi preuzeti teret kraljevstva i svih njegovih nedaća stavljajući vlastite gubitke na stranu. Došli su skupa pred hram no samo je ona ušla. Vrhovni svećenik je stajao zamišljen pred vječnim plamenom dok je ona prolazila eliptičnom dvoranom ispred oltara vilinskih bogova. Došavši iza njega stala je čekajući. Zatim se on okrenuo obrativši joj se: «Žao mi je zbog tvog oca drago dijete». «Hvala vam vaša svetosti.», tiho će ona. «Vaša svetosti? Ne drago dijete, zovi me samo Firgid.» reče svećenik. «Dobro, ako vam je tako draže. Ali samo ako me ne budete zvali ´drago dijete´», ozbiljno mu odvrati Caline. «Pošteno, moja kraljice» prihvati on. «Nisam još kraljica» reče ona. «Istina, nisi još. Ali u očima svog naroda i više si od toga. Njima si nada. A uskoro ćeš to biti i naslovom. Zbog toga si i došla zar ne?», upita Firgid. «Da», odgovori ona, pa nadoda: «Zbog toga i zbog znanja koje posjedujete.» «Znanja? Kakvog znanja, moja kraljice? Sve što trebate znati već znate.», ponovno ju upita svećenik. «Pa vjerojatno već i sami znate da se radije družim s čelikom, drvom ili alithrijem nego s papirom.», on klimne osmjehnuvši se, a ona nastavi: «Željela bih znati više o Oklopu kraljeva i njegovoj izvornoj namjeri i postanku». «U redu, moja kraljice. Ispričati ću ti ukratko sve što bi trebala znati o toj temi. Dođi sjedni ovdje», reče pokazavši na jednu od klupa što su stajale uza zid između stupova gdje nije bio ni jedan oltar, a zatim nastavi: «Vjerojatno si barem jednom imala prilike pročitati osnovnu povijest našeg naroda». «Jesam», reče ona. «Dobro, onda ćeš znati dobar dio ove priče. Dakle, Oklop kraljeva. Pa sve je počelo dolaskom tamnih bogova u njihovu lebdećem gradu. Prije toga su svi vilenjaci bili jednaki. Bili smo jedno s prirodom i svojim bogovima. Ljudi su bili samo mnoštvo malenih skupina i obrađivali su svoju zemlju južno od gorja na dosta malenom području. Oni su prvi osjetili hladne prste tamnih bogova. Mnogo ih je porobljeno, a ostali su pobijeni. Bili su prvo oružje tamnih bogova. Prvi robovi su pobili ostatak vlastitog roda, a zatim su krenuli na našu rasu. Jedan je vilenjak u to doba odlučio stati protiv tamnih bogova. On i oni koji su ga slijedili bili su prvi sivi vilenjaci, prvi od našeg naroda. No kako bi mogli ubijati, morali su se odreći vlastite besmrtnosti. Bogovi su ostali nijemi na njihove molbe za pomoći. Svi osim jednog, Abala. Načinio im je oružje od metala i kamene utvrde. Tada su tamni bogovi vidjeli da ljudi neće moći nadvladati vilenjake i njihove bogove. Pokušali su ubiti Abala, ali nisu uspjeli no kasnije im je ipak pošlo za rukom ubiti jednu od bogova, Abalovu sestru Dialu. Tada su i ostali bogovi odlučili pomoći sivim vilenjacima. Svoje zajedničke moći i vještine upotrijebili su kako bi stvorili Oklop kraljeva i još mnoge alate i oružja za njihovu borbu. Za to vrijeme su tamni bogovi pokušali porobiti neke od vilenjaka otimajući ih iz njihovih domova. Najprije su stvorili one koje danas zovemo tamni vilenjaci. Ali nisu ih uspjeli podvrgnuti svojoj volji niti sačuvati njihovu besmrtnost. Tamni su vilenjaci pobjegli u tamu podzemlja i rijetko su viđeni od tad. Zatim su stvorili one što ih zovemo Ubojicama. Na strašan način su osigurali njihovu besmrtnost, ali ni vjernost ni strah nisu uspjeli usaditi u njihova srca. I na kraju stvoriše orke. Pomiješavši našu krv s ljudskom i svojom vlastitom. Nisu bili besmrtni, ali bili su dovoljno jaki i poslušni da nam se suprotstave. I tada su bogovi krenuli u veliki rat. Stvorili su mnoga bića svojom moći, a tamni bogovi su stvorili vlastita čudovišta. I bitke su se odigrale, lebdeći grad je uništen, a i jedni i drugi bogovi su se međusobno poubijali ili su izgubili svoje moći.. No rat i dalje traje. Pod drugim stjegovima da, ali to je taj rat. A Oklop kraljeva i njegov nositelj su stijeg pod kojim se okupljaju slobodni» reče Firgid, a onda se zamisli. «Mislim da bi ga trebala obući. Vjerujem da ćeš onda dobiti puno bolje odgovore od ovih što ti ih ja mogu dati. Nakon krunidbe, da. I to što prije.» |
- 14:37 - Komentari (1) - Isprintaj - #
Siječanj 2008 (1) Prosinac 2007 (1) Lipanj 2007 (1) Svibanj 2007 (2) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
priče i nebuloze... |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||