Sjedio sam za stolom i
gasio cigare,
jednu za drugom.
Cijele sam noći,
sve do zore,
gledao kroz prozor.
Oštar je dim
mnogo puta
zasjekao pluća.
U tom sam dimu
ja nestao,
nestao u dimu cigare.
Krivo shvaćena,
bezizražajnog pogleda,
usmjerenog ka otoku
po kome si jednom
hodala bosa,
nestajala u šumi,
sunčala se gola
i tek ponekad kupala,
sjećaš li se?
(Jer bilo je toliko davno,
da se ni otok ne sjeća.)