četvrtak, 10.08.2006.
Ulet bez smisla
Nekako mi moja biografija ne leži u zadnje vrijeme...
Tražim smisao života i jedino mi romantika pomaže. Voljela bih leći i ne misliti o stvarnosti - i da ta stvarnost ne boli ... voljela bih živjeti i osjećati život, mirise, ljepotu i znati smisao svega. Tko mi to može pružiti, tko mi može obećati da postoji smisao svega? Ili se treba jednostavno prepustiti i reći - ok, vjerujem Ti - I'll just let it go - i neću forsirati.
Nije mi jasno zašto uvijek moram istjerati "mak na konak" kad me nešto zanima... Detalji, sitnice, sve mora biti kao otvorene karte na stolu. Da li je to loša osobina (sitničavost, pedantnost, perfekcionizam...) - ne znam. Čak sam i bolesna ovih dana... osjećam se loše i baš mi treba pažnje, nježnosti. Srećom, to sam i dobila - zato mi svi i kažu da sjajim, unatoč prehladi :) .... dovoljno je da vas netko voli - to znači više nego cijeli svijet... Tad se mala neugledna gusjenica može razviti u prekrasnog leptira....
- 12:29 -
