..Something else..

Oni koji ne razumiju,ni ne mogu,molim vas da se suzdržite od komentara ili odmah na početku--ako neznate što znači kada vam netko slomi srce,prestanite čitati odmah.
Ako ste sretni u vezi i ne želite se bedirati,odmah prestanite čitati.

Jednom kad se zaljubite i zavolite osobu,postane dio vas
na način na koji ni sami ne možete opisati.
Ona je dio vas,udišete njen zrak i slušate njeno srce dok ju grlite...
Glavom vam prolaze misli kako ste sretni što je uz vas i trudite se da joj pokažete svu svoju ljubav...
Nisam tip cure koja lagano pada na dečke...
Ne zaljubljujem se često i teško mi je nekome reći da ga volim.
Ali njega jesam....njega volim.
On je odlučio da ne želi biti sa mnom više...
Prepreke poput-studiramo ,predaleko smo,veza na daljinu je preteška....
Jesam li ja preromantična i da li su mi um isprale jeftine romantične komedije u kojima je gotovo nemoguće shvaćati tu prepreku kao prekid?
Svakim danom mi taj izgovor zvuči sve apsurdnije....
Njemu je teško,kao i meni.
Promjenila sam ime bloga....
Mislim da mu ime "The Book of Light"
više ne pripada....
Bila sam optimista,što mi se dogodilo?
U meni se gomila ljutnja i bijes.
Još uvijek mi piše kako me voli,
žao mu je što je ostavio tako dobru curu?!

Hm....dobru....

Mislima mi se vrtjela ta misao..Dobra...
Cure se šišaju,inate ,opijaju poslije prekida...
zavađaju njegove najbolje prijatelje,
ili upuštaju u avanture...
Možda je to rješenje da se oslobodim ove patnje?
Da se napijem,da zaboravim....
Da barim nekog tipa kojemu neću znati ime...

Ali što je s mojim ponosom i mojim
samopoštovanjem?
Da li sam sve to spremna izgubiti u jednoj noći
lude i nepromišljene zabave?

Gledajući intervju s Rihannom,
"Good Girl Gone Bad",
možda je to moja ženska intuicija proradila
pa sam u njoj prepoznala još jednu izgubljenu
žensku dušu....ali sve mi govori da je i ona u klubu
"Good Girl Gone Bad" zbog dečka...
Ne kažem da želim postati Bad Girl,
ali sve mi se čini da je njima život puno zabavniji,
i puno lakši...
Odijevaju se kako žele,uzimaju ono što im pripada,
i gotovo im na licu možeš pročitati taj stav...
"Nitko me više nikada neće povrijediti!"

...."Easy for a good girl to go bad
And once we gone
Best believe we gone forever
Don’t be the reason
Don’t be the reason
You better learn how to treat us right
Cuz once a good girl goes bad
We done forever....."

Bila je jednom ljubav...
Čista,prirodna i lijepa.
Volim te...
Rekla mi je.
Poljupcima odagnala sjene
i svemir je bio šareno mjesto.

Suze su joj tekle dana
kad je rekla -dosta.
Volim te...
Ali stani...stop...ne idi dalje.
Crveno je svjetlo za tvoje srce,
ne smiješ me svojim poljupcima maziti
niti mi kosu mrsiti
kao prije...
Volim te...
Ali ne želim te kraj sebe
Ti si najbolja i voljet ću te,
ali nemoj mi mrsiti planove
i ne želim ljubiti te...

Ja želim vidjeti svijet
i okusiti čari njegove.
Ja želim biti slobodna kao vjetar
i raditi što god mi se prohtije,
jer ja sam ljubav
i u to ime
ja voljet ću te...
Volim te...
Duša mi gori kad u mislima zazove ime tvoje
i kad me neznanka podsjeti
na tvoju ljepotu...

Ali stani....
Ja ne želim te,
ti nisi moja želja
tvoju ljubav ja ne želim...

Ali ipak,
volim te...

Ovaj dan je san
kao i što je jučer bio....
Želim pobjediti demona koji mi se vraća
i koji mi govori da će sve u redu biti...
Jer nije
i neće.

Da li je moje srce previše sebično
pa brani ono što je bilo dobro
ili preheroično
pa se brine o
njegovom.
Željela bi dobiti odgovor na tisuće pitanja
a znam da će odgovor biti isti.

I tada sanjam....
Jer u snu mu se prepuštam
i ljubim mu čelo
kao što je on ljubio moje.
...Čežnja....
Želim sanjati....
Bojim se što bi mi stvarnost učinila,
da se probudim....

Danas je san,
kao i što će biti sutra.

STVARI NISU UVIJEK KAKO SE ČINE NA PRVI POGLED

U knjizi „Izbor“ Oga Mandina,Mark Christopher se suočava s najvažnijim izborom u svom životu.
Na početku saznajemo da mu preostaje 90 dana života,ali ne boluje od nikave bolesti ni ne namjerava počiniti samoubojstvo.
Pitate se zašto ima samo 90 dana za život?
To je samo dovoljno da vas prikova za čitanje sljedećih
2-3 sata uz povremene wc pauze.
Očekivala sam knjigu s par savjeta i praktičkih vježbi ,
ili rečenica koje se mogu govoriti svaki dan pritom se gledajući u zrcalo
i ne primjećujući svoje nedostatke.
Ali,duboko sam se prevarila...a na moju sreću i ugodno iznenadila.

Mark Christopher je bio najmlađi potpredsjednik osiguravajućeg društva,sve dok
jednog dana nije gledao svoje sinove za doručkom,
dok se spremao za golf
i gledajući ih,shvatio kako su brzo odrasli,a on to nije ni primjetio.
Tada je odlučio napraviti preokret u životu.
Prodao je kuću,preselio se u novu gdje je prije stanovao poznati pisac,i sve to samo da
slijedi svoj san i postane pisac.
Dok ga je njegova supruga podržavala u svemu,on je čvrčkao knjigu u svjetioniku i okružen brojnim knjigama,suočavajući se s vlastitim nesigurnostima,napisao „Bolji način življenja“.
Iako je knjiga bila odbijena 4 puta,napokon ju je primjetila mala izdavačka kuća i nakon toga je uslijedio pravi boom.
Ono što je želio,dobio je.
Postao je slavan diljem zemlje,svaki tjedan je dobivao ogromne vreće pune pisama obožavatelja,sve dok jednog dana nije dobio jedno posve tajnovito.
Pismo je bilo bez markice i samo s naglaskom da će morati napraviti veliki izbor,
a u potpisu je stajalo A.B.Salom.
Poslije su to protumačili kao Abšalom.
(sin kralja Davida,koji je poginuo.Kada je David čuo za tu vijest,rekao je : „Sine moj,sine moj....Oh,da sam ja umro umjesto tebe“)
U to isto vrijeme,u posjet ga je pozvao jedan stariji pisac (Alex) za kojeg se mislilo da je umro.
On odlazi k njemu,gdje mu ovaj objašnjava kako je teško biti slavan i koliko je sam zbog toga propao,propio se,prevario i razveo se od žene.
Sve što mu je od sina ostalo je bila bejzbolska loptica s posvetom „S ljubavlju....Alex...“( riječ ljubav je bila duplo podebljana),te se s tugom prisjećao činjenice kako ga je izgubio u ratu.
Mark je krenuo zatim na turneju,i dok je sjedio u zrakoplovu,došao je do njega Alex,
otkrivši mu da je on taj koji mu je slao tajnovita pisma.
U daljnjem razgovoru,rekao je da će morati napraviti izbor.On je samo Božji glasnik,
ali će mu najmlađi sin umrijeti,osim ako se on ne zauzme za njega i preuzme njegovo mjesto.
Ako će se odlučiti za to,mora nositi crvenu kravatu,kad bude održao govor na stadionu Yankee.
Tu noć kada je razgovarao sa suprugom,sin se pohvalio kako su pobijedili u bejzbolu.Kada se opraštao od žene,ona mu je rekla kako ga na noćnom ormariću čeka bejzbolska lopta s posvetom“ S ljubavlju....Todd“.(riječ ljubav je bila duplo podebljana).
Bio je jako uznemiren,nije mogao spavati,okretao je u mislima kako da odluči između vlastitog života i života svog sina...
Na dan govora,dobio je pohvalu kakvo elegantno odijelo ima.
I kako mu savršeno odgovara .... crvena kravata.

Da li je preživio ?

Kako bi vi odlučili između vlastitog života i života voljene osobe?
Možda prelagano shvaćamo i prelagano se prepuštamo riječima kada nas pitaju.
Jer mislimo da nikad nećemo doći u tu situaciju i da izbor nikada neće doći.
Da li bi žrtvovali svoj život?
Da li previše volite svoj život da bi ga žrtvovali ili ga uopće ne cijenite ,pa bi vam izbor lagano došao?
Izbor dolazi kad smo najsretniji,kad uživamo i kad mu se ne nadamo.
Izbor da sami odlučimo kako dalje i želimo li biti nesretni i prepuštati se sudbini
ili želimo preuzeti odgovornost.
Kad je mislio da sve ima,dobio je udarac u glavu.
Jer bogatstvo nije važno,i nije važno koliko auta imate u garaži i kako velika vam je kuća,koliko novaca imate ili koliko žena i muškaraca pate za vama...
Sve su to nevažne stvari,i ne čine vas sretnim.
Jedino što postoji i što će uvijek ostati je LJUBAV.
Ako imate koga voljeti,ako postoji jedna osoba koja vas voli...vi ste voljeni,
vi ste bogati...
Pa zašto se nitko tako ne osjeća?
Zašto stalno iznova preispitujemo i iznova se pitamo da li smo voljeni i tražimo dokaze.
Tražimo dokaze da smo voljeni,a kad nam ih netko pokloni,odbacujemo ih i preispitujemo njihovu vrijednost.

Zapitajte se koliko se osjećate ugodno u svom tijelu?
Da li se osjećate sretno i zadovoljno,da li se osjećate voljeno?
Kad bi Vam na vrata došao stranac i rekao da imate Izbor...
koji bi vaš odgovor bio?

Mark je čekao dan kada će umrijeti,gotovo se odvojio od obitelji ,jer pokušavajući sakriti brigu,odavala ga je njegova čangrizavost.

„Ono što mora biti bit će;a ono što nužnošću smatra onaj koji se opire jest tek nešto više no izbor onomu koji je sklon popustiti“
Senece

Poruka s zlatnim obrubom je opet našla put do njega;

„Nisi napušten.
Založio sam se za tebe i izveo svoje prvo i posljednje čudo.
Raspored je izmijenjen.
Nakon dugog razmišljanja,dok su riječi snažne poruke još odjekivale kroz beskrajne rajske predjele,odlučeno je da ostaneš tamo gdje jesi,
tu gdje jesi,među onima koje ljubiš,kako bi mogao nesebično cijelom
čovječanstvu dijeliti ključ boljeg života.
.............
Želim tebi i tvojoj obitelji sretan Božić i još mnogo,mnogo sretnih Novih godina...zajedno“

Bila je zadnja poruka koju je dobio od Alexa...
Kad je otišao zajedno sa sinom zahvaliti mu,nije ga bilo.
Kuća je bila isprepletena grmljem i napuštena.
„Mogu li vam pomoći?“-upitala ih je žena.
Tražili su Alexa....
A njen starački glas je odao činjenicu da je umro davne 1964.
Na odlasku ,njegov sin se spotaknuo o neku lopticu.
Bila je to bejzbolska.
Jedina riječ koja se još mogla pročitati s nje bila je LJUBAV.

Na kraju krajeva...

Život je kratak i završit će.
Moje je osobno uvjerenje da smo odgovorni za svoj život i način na koji ga živimo.
Vjerujem da će doći dan kad ćemo susresti svog Spasitelja.
Zamišljam da bi to moglo izgledati ovako:
Bog vas susreće na ulazu u vaš sljedeći život.
No prije nego što vas povede tamo pokaže vam trenutke vašeg života.Ponekad vam je neugodno,ponekih se sramite,a neki su vam smiješni.
Kad je gotovo,pomislite:
„Mogao sam napraviti mnogo više od toga,mogao sam raditi bolje...“

Zatim vam pokaže drugi život.
Ponovno,to je vaš život,ali sjetnog pogleda gledate svoj život kakav je mogao biti.Gledate sve zlatne prilike koje su stavljene pred vas i pretvorile se u brojne nagrade.
Vidjeli ste i sve izazove i prepreke na koje ste nailazili.
No u ovom ste ih životu iskoristili kao stepenice do svog punog sjaja.
Živjeli ste svoje snove.
Vaš život je bio remek-djelo.

Ma koja vaša uvjerenja bila,pretvorite svoj život u
remek-djelo.
Nitko od nas ne dobije drugu priliku.
Ne kontrolira sudbina vaš život,vi ga kontrolirate.
Vi možete živjeti svoj san.
To je vaš izbor;vaš život u vašim je rukama.

Ja svoj život želim završiti ne žaleći ni za čim.

A vi?

„ Život nije putovanje prema groblju s namjerom da sigurno tamo stignemo u lijepom i dobro očuvanom tijelu,nego je to putovanje uskim krivudavim cestama koje će nas na odredište dovesti temeljito potrošene i potpuno izmorene s riječima na usnama:
„Ajme,kakva vožnja“....“