d moll

…nikada…

Prihvatila sam sve. Sve što dolikuje jednoj naoko odrasloj i zreloj osobi koja se zna nositi sa životom. Još jednom će mi dodijeliti orden za hrabrost ali…nisam sigurna želim li ga. Jer nekako mi se čini da hrabri nisu sretni. Okruženi poštovanjem uspravno stoje pred zadivljenom publikom koja ne vidi dublje od oklopa koji nose na sebi. Publici, zapravo, i ne treba više. Uvijek željna blještavila i sjaja posvetit će pažnju samo onome što im očima čini ugodnu sliku. Ona vidi snagu i ponos, traži uzor kojim će poistovjetiti svoje male živote.

Dugo vremena sam bila jedna od njih. Uzdignute glave ponosno sam stajala na vrhu izgrađenih zidova i s ironijom u očima promatrala mali svijet pod sobom. Ništa mi nije bilo važno, ništa mi nije bilo vrijedno. Nikome nisam dala priliku da mi se približi niti puštala da zaviri unutra. Ali sam zato bila kraljica crnog humora i ironije. Oko mene je bilo mnogo nasmijanih lica...osim jednog – mojeg. U mojim očima je bio samo podsmijeh sreći koju sam vidjela u njihovim uvjeravajući samu sebe da je lažna i da će kad-tad nestati. Sve dok…

Sve dok nisam ponovo doživjela taj osjećaj. Osjećaj zbog kojeg su mi se oči sjajile i zbog kojeg mi je osmijeh bio svakodnevna pojava i to bez potrebe za dodatnim poticajem. Više nisam bila ona koja nasmijava, bila sam ona koja se smije. Sretna. I ništa mi drugo nije bilo važno. Nisam marila za srušene zidove, za osvojene ordene, nije mi nedostajala ona hrabrost i snaga, dapače, uživala sam u svojoj slabosti. Jer sam znala da nisam sama, znala sam da je tu netko zbog koga sam bila bolja osoba…(hvala ti na tim trenucima).

Ali… kako ne volim ovaj ''ali''…. Što se na kraju dogodilo to ni sama ne znam. Ljubav ipak nije bezgranična, nije bajka, nema svih onih boja koje sam mislila da ima. Sad će neki reći da to nije ljubav… Ako nije zašto onda toliko boli? Gdje je onaj ponos i ona snaga koji bi me držali dalje od potrebe da se sve više zakopavam? Dalje od ovih riječi… Koji bi mi pokazali način kako da svjesno pogledam što radim… Tako mi je svejedno ako me gomila još jednom pregazi. Ako nema smisla boriti se za sve ovo onda ne znam što ima smisla…

Tu prestaje ova priča. Pitaš me zaboravljam li? Ne znam zašto to tražiš od mene. Kako da zaboravim taj udah života i osjećaj da sam nekome potrebna? Zaboravljam ono što sam bila prije i što ću opet postati. Ne želim biti svjesna hladnog odraza u ogledalu i mehaničkog života koji me čeka. I da, završit ću priču krajem kakav se i očekuje. Samo zbog tebe. Da, želim ti sreću, želim da zadržiš taj sjaj u očima koji si našao na drugom mjestu, želim ti da se svaki dan smiješ bez razloga kao što sam se i ja smijala, želim da nađeš razumijevanje koje ti toliko treba i želim ti tople usne koje će ti brisati suze kada će te najviše boljeti…

I mogu ti obećati sve što zatražiš od mene, mogu gledati tvojim očima i biti realna. Mogu nestati iz tvog života, mogu biti drukčija, mogu sve… osim jednog… ne mogu ti obećati da ću te zaboraviti… nikada…

I ne srećica, nije to nauka... to je samo... tuga…

guardian angel

Oprostite mi na ovim bi pisala/ne bi pisala (ne)odlučnostima; nije mi baš jednostavno sročiti tri suvisle u zadnje vrijeme. Ništa zapravo nije suvislo u zadnje vrijeme... Sve što mi sada treba je ona...

...moj anđeo čuvar.

you oughta know

I want you to know, that I'm happy for you
I wish nothing but the best for you both
an older version of me
is she perverted like me
would she go down on you in a theatre
does she speak eloquently
and would she have your baby
I'm sure she'd make a really excellent mother

cause the love that you gave that we made wasn't able
to make it enough for you to be open wide, no
and every time you speak her name
does she know how you told me you'd hold me
until you died, till you died
but you're still alive

and I'm here to remind you
of the mess you left when you went away
it's not fair to deny me
of the cross I bear that you gave to me
you, you, you oughta know

you seem very well, things look peaceful
I'm not quite as well, I thought you should know
did you forget about me mr. duplicity
I hate to bug you in the middle of dinner
it was a slap in the face how quickly I was replaced
are you thinking of me when you fuck her

cause the love that you gave that we made wasn't able
to make it enough for you to be open wide, no
and every time you speak her name
does she know how you told me you'd hold me
until you died, til you died
but you're still alive

and I'm here to remind you
OF THE MESS YOU LEFT when you went away
it's not fair to deny me
of the cross I bear that you gave to me
you, you, you oughta know

cause the joke that you laid on the bed that was me
and I'm not gonna fade
as soon as you close your eyes and you know it
and every time I scratch my nails down someone else's back
I hope you feel it...well can you feel it

and I'm here to remind you
of the mess you left when you went away
it's not fair to deny me
of the cross I bear that you gave to me
you, you, you oughta know

p.s. - volem vas sve :o*