|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
i najmanja sitnica bit će dovoljna
...mali filip dobrić
demian
drito
dritokonj
eewa
enrique
freeman
gracia
ilija
latitea
leb
pamsweetpea
provi
roda
tender
tija
od šume do koncertne dvorane
klubovi, zg
kset
mochvara
purgeraj
klape
za gitariste
reklame
kiki riki zanimacija
gold miner
tetris
glitter
tutorblog
blog.hr
forum.hr
fc forma
zet
* ''PIŠI''
* nova moda
* njemu...
* što je to ljubav?
* ...nikada...
* guardian angel
* igra
* ništa novo
* ...
* nešto kao život
* kazna
* još jedna paleta
* terapija suncem
* ''grad bez boje''
* …TITITITA TITITUTU TIIIPATITITUUU…
* ...
* na sav glas
* jedan put, nada i vrijeme kao sudac
* preteško
* ''načoketani'' post samo za njega i činjenica o kućnom ljubimcu
* ''…s vrha brda svaka staza vodi nizbrdo…''
* zadnji pogled kroz ključanicu
* ''kaj ima?''
* nezahvalna
* nešto istinito i iskreno za privremeni rastanak
* prazno
* želja
* slomljena
* put u nepoznato i komadić neba
* ...još uvijek sviram pjesmu koju nitko ne čuje...
* sudbina
* deset tona
* što ja radim tu?
* primjerak kao takav: kokošinjac
* ubi amici, ibi opes
* novi pogled
* najdraže moje
* ...
* Vi
* pero
* trampolini i vlakovi
* bijelo govno
* frc
* prosjak i car
* …zijeeeev
''…you were loved by someone,
touched by someone,
held by someone,
meant something to someone,
loved somebody,
touched somebody's heart
along the way,
you can look back and say…you were loved…''
Koliko god željela da ovi stihovi čine dio i moje prošlosti ne pronalazim se u njima. Bezuspješna je ta bitka da postignem ono po čemu bi bila posebna, nema tih očiju koje bi u meni pronašle ono najbolje. Svako malo ukaže se neki tračak nade koji na kraju završi kao i svi propali snovi. Nigdje. Onaj romantični dio u meni koji tu i tamo povjeruje u ono što mnogi nazivaju ljubav nepovratno umire. Velikodušno primam slamke i pokušavam iz njih ispiti najmanju kap sreće ali čaše su uvijek prazne.
Osjećam se kao tester lutka na dohvat ruke svakome tko je željan povratka u djetinjstvo i beskrajnih igrica. Oko vrata mi visi natpis – slobodno isprobajte, bez obaveze, nema problema ako se razbije jer ionako služi samo za probu…primite je rukama, pogledajte kako vam leži pod prstima, ispipajte, pomirišite i bacite. Jer u najdaljem kutu police čeka vas ista takva, nova, zapakirana, upravo pristigla iz tvornice najnovijih lutaka.
Skupljam tragove kao draga pisma, neke obrišem, neke ne. Iako od nijednog nisam dobila ništa. Svjesna čemu služim i unaprijed upozorena nikad zapravo nisam niti očekivala ništa. Jeftina. Besplatna zapravo. Ne, nije važno to što sam zajedno s upakiranim lutkama napravljena kod istog majstora, s istim entuzijazmom i željom da mi se pruži ono najbolje od života. Možda za zalomila kakva greška koje niti majstor niti ja nismo svjesni? Možda ju vide samo oni koji su je izložili na policu s robom koja se ne prodaje…
Lijepe riječi i obećanja više ne postoje. Sve su to samo kamuflaže da bi se dobilo jednokratno utočište od monotonije i besmislene stvarnosti. Reći će neki da ima smisla, da je čovjek slab i da mu nije u krvi da sam sebi pomogne. A rješenje će uvijek tražiti van vlastitih mogućnosti, negdje gdje neko bolno srce koje ostavlja iza sebe neće saznati za nečistu savjest. I za njih će se svaki put naći poneka lutka koja je već oguglala na priče o nesretnom životu i nepresušnim potrebama. Jer one nikad nisu osjetile to što oni imaju a ne cijene, to za čime one čeznu cijeli život… Za njih nema očekivanja, nema pitanja, nema traženja…samo igra…
''…i dok joj nosiš darove kroz sva mora, planine, dobro gledaj tko li je mladoj dami prijestolje.......
i plači…''
