muke po vječnom studentu

već dvije godine muvam se po tom faksu ko zadnji debil. (prije toga sam dugo pauzirala. i zbog posla, ali i zbog istog problema s kojim se i sad susrećem.) nije da se ne trudim, sve pročitam što treba, sve skužim, ali ne ide mi onaj finalni dio - štrebanje... a čini se da samo na taj način možeš nešto položit. nikog nije briga povezuješ li stvari i je li tvoje znanje trajnije i primjenjivije od tuđeg. ja stojim na mjestu, a studenti prolaze, završavaju faks, dobivaju dobre ocjene... sad sam već zapravo u fazi kad očekujem samo loše i onda mi se to, naravno, i događa. fakat ne znam kako se izvuć iz ovog stanja...