La Coco Mademoiselle

subota, 21.07.2007.

“Pišem. Slažem i oblikujem riječi bez ikakve potrebe da sebe izrazim na jedan od onih uzvišenih, teatralnih načina. Stavljam ruke na uši I pokušavam utišati glasove u svojoj glavi”

Sve su moje misli izgubljene, daleko izmješane, trepere i sad dok smišljam rečenicu, koja, izgleda sama silazi na papir, moja maštaranja, moji snovi su sasvim drugi svijet. Taj svijet je potpuno drugačiji. U tom svijetu ja sam drugačija i svi glavni likovi su drugačiji, ali ti nisi prijeteljice moja, ti si ista-upravo takva kakva si. Uzimam ključ zaključanih vrata kazališta... jaka... želja pomisli- završeno... Ponovo nastupa ludilo ostavljeno u tragu pjeska užarenog sunca...Violinski-ključ u mislima...izvesti u pokretu, bez prekida, napora, lagano. Vratiti se, prepustiti, kao kapljica na listu iznad rijeke u vodu. Prestati analizirati događaje, prebirati prevare, godine provoditi sa strancem.

“Heartache's knocking on her door
Shadows dance outside her window
Tears keep falling on the floor
As the world around her crambles”

Jedan zvuk, onaj poznati, kojeg je zbilja prikrila snom.
Otrovana jer želim biti s njima.
Ne trebaju mi dvije glave da razmišljam, jedna uvijek sputava.
Put prolazi kroz neobičan zvuk, mijenja se, na tren prekida...
...možda ne osluhnete odmah, kada se najmanje nadate...
Rasplinuta u teške kapi olujnih oblaka…

„U bijeloj umnoj tišini snijega ja hodam i osjećam jalovu bol.
Mislim da sve to neće dugo trajati:još hitrije nego snijeg zamest
će moj tag u svemu. I nitko neće znati da sam bio tu i prošao“

“At least you could try
For this one last time
It could be alright
For this one last time”

Sylvia Plath

«…Umiranje je
Umjetnost, kao i sve ostalo.
Ja to činim izuzetno dobro…»

I Am Vertical

But I would rather be horizontal.
I am not a tree with my root in the soil
Sucking up minerals and motherly love
So that each March I may gleam into leaf,
Nor am I the beauty of a garden bed
Attracting my share of Ahs and spectacularly painted,
Unknowing I must soon unpetal.
Compared with me, a tree is immortal
And a flower-head not tall, but more startling,
And I want the one's longevity and the other's daring.

Tonight, in the infinitesimal light of the stars,
The trees and the flowers have been strewing their cool odors.
I walk among them, but none of them are noticing.
Sometimes I think that when I am sleeping
I must most perfectly resemble them--
Thoughts gone dim.
It is more natural to me, lying down.
Then the sky and I are in open conversation,
And I shall be useful when I lie down finally:
Then the trees may touch me for once, and the flowers have time for me.

- 14:15| 11 Komentara | Print | # | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

La Coco Mademoiselle

subota, 21.07.2007.

“Pišem. Slažem i oblikujem riječi bez ikakve potrebe da sebe izrazim na jedan od onih uzvišenih, teatralnih načina. Stavljam ruke na uši I pokušavam utišati glasove u svojoj glavi”

Komentari da/ne?

MODNI BLOGOVI