Događaji i stih...

ponedjeljak, 18.12.2006.

Rođendan prijateljici Čiči, 18-ti (tek?) odlučile smo otići do birca do koji nije u gradu, ali smo se ipak zaputile jer nije svaki dan roćkas i dobra svirka! Na sreću, radost ili žalost kada smo došli (a to je mjesto uvijek puno, jer svira narodna, tako kažu, ja nikada nisam bila) nije bilo samo par ljudi, ali momci su došli iz Travnika i odlučili odsvirati. Upoznale smo se i raspričali s pjevačem, rekao je da ne bi održao svirku da nije nas bilo, jer smo digle atmosferu čim smo onako čoporativno ušle i rasplesale se. Cijelo je vrijeme pokazivao na nas, tako da je bilo neugodno, je bilo većina muške populacije i par cura koje su stajale sa strane… Uglavnom, to vam je bilo kao privatni intimni party samo za nas, jer je cijeli birc za sat vremena bio naš plesni podij, totalna ludnica, s jednog kraja na drugi...

Par stihova koje mi je frend poslao…
Za koje ne znam kada će prestati slati, ali nema veze, volim te!

Kad odem,
Kad me davo isprati glavnim sokakom
I kad mesecina zaveje moj trag
Nemoj tugovati, jer jednom svakom
Mali nemi slavuj doleti na prag.
Kad odem,
Kad zamumla vetar zimske ocenase
I kad mrtvo lisce potera u kas
Za kaznu prognace i tamburase
Zbog pogresne pesme u pogresan cas

Hej, budi jaka ti, najlakse je plakati
To nam samo gospod svira jesenju sonatu
Snio sam vrata u tom suvom zlatu
Strah me da prodem, al' proci cu.
Znam, laf si stari ti, nemoj sve pokvariti
Kresni samo jednu svecu na svetog Jovana
Ne cuvaj dugo pepeo tih dana
Kad jednom odem, a poci cu.

Kad odem,
Kad u prozor stavis prvu hrizantemu
I kad popucaju divlji kesteni
Ne pali uzalud fenjer na tremu
Kad me otmu magle, jedne jeseni.

Hej, budi jaka ti, najlakse je plakati
To nam samo gospod svira jesenju sonatu
Snio sam vrata u tom suvom zlatu
Strah me da prodem, al' proci cu.
Znam, laf si stari ti, nemoj sve pokvariti
Kresni samo jednu svecu na svetog Jovana
Ne cuvaj dugo pepeo tih dana
Kad jednom odem, a poci cu.

Na koncertu glazbene škole.., prvi put otkako ja sjedim u publici, najbolji koncert! Dočarali su božićni ugođaj, u trenutcima dok sam slušala te note koje su letjele cijelom dvoranom, cijeli život mi se prevrtio u mislima. Sve radosti, događaji, drage osobe, prijatelji, izgubljene bitke i borba za onim što želite. U tom trenutku ne samo da su emocije bile važne, one su bile tu ali nisu djelovale, samo su se vrtjele po mojoj glavi. Nije da ne volim Božić ali, sva ta histerija, lažna pretvaranja, odjednom je svima stalo, dolaze i odlaze, zaboravljaju ono što je iza njih, planiraju do prve kiše ili pahuljice snijega. A ja par dana prije Božića lupim sama sebe po palcu vratima od auta, mislim… Palac je poplavio je totalka, ali još nije otpao (govore da će otpasti, kada se tako gadno lupiš) Ono, prva smjena, ja zatvaram vrata od auta i bum! Ušla sam u školu, što ću, sjela s frendom iz razreda jer su moju zadnju klupo zauzeli kako su odgovarali pa su pobjegli u zadnje klupe. Pitala sam van i vjerujte da pojma nemam kako sam došla do wc-a jer sam se osjećala kao pijana, nisam mogla gledati pred sobom ili pak kada je ljeto, pa ste u kući, koliko- toliko je ugodna klima i onda kada povirite van na sunce omami vas… Samo sam se naslonila na hladne pločice i gledala u plafon samo da ne povratim… Onda se mislim, pa to je samo palac, ali uzalud… Kada sam se vratila u razred bila sam još bljeđa, ali sam ostala, nisam išla kući. Tako da sam bila zujo

Prije par dana posjetila sam blogove, one koji više ne pišu, k vragu Nancy girl nedostaješ mi! Imam osjećaj da su svi zadovoljni, meni baš nije svejedno, pogledala me i pitala jesam li dobro? "Naravno da jesam"- odgovorila samo a onda sam rekla: "ne nisam!" A istina je da nisam!

- 21:18| 23 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

La Coco Mademoiselle

ponedjeljak, 18.12.2006.

Događaji i stih...

Komentari da/ne?

MODNI BLOGOVI