utorak, 04.12.2007.
Johann Strauss
Johann Strauss mlađi
(1825 - 1899)
Iako je za njegove mladosti, njegov otac, Johann Strauss stariji bio protiv njegove glazbene karijere 
, Johann ml. se odlučio za glazbu zahvaljujući majci Anni 
, koja oduvijek podupirala njegov izniman talent. Nakon što je završio teoretske i kompozicijske studije kod Drechela u Katedrali sv. Stjepana, dobio je "dozvolu za muziku" koja mu je omogućavala da osnuje vlastiti orkestar. 1856. godine postigao je veliki uspjeh sa orkestrom na turneji po Europi, a 1872. kreće u turneju po Americi. Bio je impresioniran Offenbachovim operetama koje je vidio u Beču, pa je počeo sam skladati slična djela koja je nazivao komičnim operama. Njegova prva opereta bila je Šišmiš ("Fledermaus") 1871. Jedna od njegovih najboljih opereta je Barun Ciganin ("Zigeunerbaron"). Operete doživljavaju vrhunac 1885.godine s Straussom kao glavnim skladateljem i teoretičarom. Strauss je svoje operete bazirao na popularnim plesnim melodijama poput valcera ili polke. Iako ponekad težak za otplesati, zbog duljine i sporog ritma.
Bečki valcer je za Straussa bila savršena forma, savršen ples. Straussov bečki valcer je uvelike zaslužan za činjenicu da se Austrija do danas najviše povezuje s takvim vrstama plesa (npr. valcer, polka, galop, mazurka ili marš). Najljepši njegov valcer sigurno je Na lijepom plavom Dunavu 
, kojeg Austrijanci nazivaju svojom neslužbenom himnom 
. Johann Strauss ml., ta najmuzikalnija glava 19. stoljeća", taj tvorac brojnih popularnih opereta i još popularnijih valcera bio je i ostao inspiracijom mnogima.
Johann Strauss stariji (Vater) bio je također proslavljen kao bečki skladatelj , njegova najpoznatija skladba je : Radetzky - Marsch
Radetzky marsch s ovogodišnjeg koncerta u Beču
Bečki Novogodišnji koncert (njem.Das Neujahrskonzert der Wiener Philharmoniker) je tradicionalni koncert klasične glazbe koji se održava 1. siječnja svake godine u Beču
. Koncert, koji u čuvenoj Zlatnoj dvorani bečkog Musikvereina izvodi orkestar Bečke filharmonije, izravno prenose televizijske postaje iz više od pedeset zemalja širom svijeta, što ga čini jednim od najpopularnijih događaja klasične glazbe u svijetu.
Povijest ovog koncerta seže u daleku 1939. godinu kada je 31. prosinca, u okupiranom Beču
, prvim koncertom dirigirao Clemens Krauss, želeći publici predstaviti stvaralaštvo obitelji Strauss. Dvije godine poslije isti je, osim 31.12., održan i 1. siječnja i otada se održava svake godine u tim terminima .
U međuvremenu je tradicionalna postala i javna proba 30. prosinca, tako da se bečki Novogodišnji koncert zapravo izvodi čak tri puta: 30. i 31. prosinca te onaj najbitniji -1. siječnja. Krauss i Josef Krisp dirigirali su Novogodišnjim koncertom prvih petnaest godina, nakon čega je tu dužnost do 1979. godine preuzeo Willy Boskovsky, a potom i Lorin Maazel.
Od 1980. Bečka filharmonija pred sebe dovodi najpoznatije svjetske dirigente 
. Dirigentsku palicu su tako preuzeli veliki Herbert von Karajan, Claudio Abbado, Carlos Kleiber, Zubin Mehta, Riccardo Muti, Nikolaus Harnoncourt, Seiji Ozawa i Marris Jansons.
