nedjelja, 23.07.2006.
Hvale Gospodinu na vijeke
Sinoć je konačno zavšio osmi malonogometni noćni turnir u Gradištu. Proteklih dvadeset dana sam ja na tom turniru morao puštati glazbu.... De zamislite kako mi je bilo! Jebo i pare i sve kad ti moraš udovoljavati glazbene prohtjeve turbo folkerskih seljačina koje još uvijek žvaču duhan. Znate, na mene je bačeno neko prokletstvo Miše Kovača, taj čovjek me progoni cijeli život, svaki jebeni dan ga vidim na TV-u, ili u novinama ili Jukebox nasumično odabere njegovu pjesmu čim ja uđem u neki kafić. Naime, prije par dana sjedim ja na tom turniru, puštam Seve i tjeram jebenu djecu koja mi žele isisati ono malo živaca što imam kad odjednom uleti neki djed i zapovjedi mi da pustim Mišu Kovača. AAAAAAAAAAA, nije pojmljivo ljudskom jeziku i shvaćanju koje su psovke izgovorili starosjedioci Sodome i Gomore iz dubine duše moje u taj čas! Na sreću turnir je sinoć završio a ja sam odmah poslije ceremonije zatvaranja odjurio kući, presvuako se i punim kasom odpičio na Moto susrete u Gradištu. Taman sam stigao na svirku Atomskog Skloništa, uzeo pivo, poklonio se Bruni i započeo noć koja je još bila mlada... Uništiše se ja tu večer a kući dopuzaše....
