Ma meni je taj 1.11. uvijek neki fora dan, iako se kao slave mrtvi i te spike. Oitšli smo familijarno ujutro svi na Mirogoj, a najdraža baka (takve kolače niste jeli u životu) je ostala doma i kuhala ručak, pa nam je naprvila puricu s mlincima, sarmu i nezaobilazne buhtle s pekmezom i orehnjaču...mmm.... :-) Al, ono, dosadi na svakom obiteljskom ručku prije ili poslije pa sam se ja fino pokupio oko 5 doma, zato kaj ej u 7 bio dogovor da mi ekipa, odemo malo na Mirogoj. I stvarno je odličan ugođaj navečer. Onak sve tiho, a milijun svijeća gori, baš je nekak ugodno, iako obilaziš mrtve i sve to.
Ne znam, ja stvarno nisam religiozan, dapače, al baš mi je nekak gušt otići na Mirogoj tu i tam, 'popričat' sa dedom koji bio legenda neviđena, pa malo da drugog dede, pa zapalit svijeću Draženu Petroviću itd. A sve to još je bolje kad idem sa frendovima. Pa smo tak otišli do starog od frenda, do familije od frendice, pa do onog ogromnog križa za branitelje, Ivana Brlić-Mažuranić (njoj uvijek idem jer su ''Priče iz davnine'' predobre). Još smo si kupili kestene i najeli se toga, a poslije smo se spustili u grad i otišli na biljar i piće.
Ljudi uvijek rade nekaj extra-special od tog Dana mrtvih i svi su kao zbedirani, al to bi se trebalo doživit kao neki lijep i veseli dan, kad se kao sastaješ sa svojim pokojnima, ''popričaš'' si malo i tak. Bar ja tak mislim...
Danas mi je ona stvar od Azre ''Usne vrele višnje'', stalno na pameti, pa sam došao do zaključka da je Azra ustvari naš najbolji bend definitivno. Onaj Štulić je legenda za sva vremena! Jebote, pa koliko ti moraš biti lud da napišeš onaj album ''Blase'' ili još neke. To su presmiješni tekstovi, preglupi, al on je bio svjestan toga i namjerno je takve pjesme pisao, a kad mu je dopizdilo se pokupio u Nizozemsku i odjebao sve. Ma legenda živa! Za sve ove parne valjke, prljava kazališta i slične greške, Azra je televizija u boji i ima da im se klanjaju svi. Nisu išli za trendovima, nisu bili komercijalan bend i zato nisu propali u neumoljivo sivilo i prosječnost hrvatske estrade.
Usne vrele višnje
Priehavši u Zagreb zadovoljstva svega rad
na djevojku iz Hrvaca naletio sam tad.
Strijele moćne ljubavi pomračile mi um
dah usne vrele višnje nagonile na blud.
razmazio sam dragu dao sam joj sve
kad eno nje na drugome e tu bijes me obuze
obezvrijedila mi logiku oskvrnula mi trud
bez milosti me kurva nasukala na sprud
rijec-dvije u hladu borova da hladni vlaški tip
razgovarat sa bludnicom i nije neki cin
no ono što sam načuo sledilo me svog
tek izdala me mala draga srcu mom
izgubio sam glavu potegao noz
trgo ga za kragnu isjekao ga skroz
vodjen slijepim bezumljem sludio me bol
tek nije kuja zalud draga mom
riješio da se branim da objasnim svoj grijeh
darovali mi robiju a nadu ni za tren
pa iako me proklela razorila mi dom
još volim malu beštiju dragu srcu mom
:-))))
Aj pozdrav svima!
