Ultima
Evo smo još jednu priveli kraju a bogami umalo i ona nas.
Kao i do sada govorimo da će slijedeća biti bolja i da moramo živjeti u nadi.
Kad smo kod toga; sjećam se, klinac sam bio, i onda se spominjala nada. Čovjek je u društvu taman izgovarao tu otrcanu frazu a drugi je odgovorio: 'jebem ti ja nadu'… i pogledao u čovjeka što se taman pridružio pa je ni pet-ni šest čovjeku 'jebem ti ja nadu' sašio šamar.
Jbg, ćer mu se zvala Nada.
Dobro je, dašta je nega dobro. Nisam osvanuo u crnoj kronici a ni stranici sa šonetama. Jeo sam kupus ali nisam sarmu (čuvam se masnoće), nisam imao razloga bojati se Horvatinčića. Nisam živio u Kanadi pa da me vrbuju za premijera. Neću biti ni vicepremijer jer je već zauzeto a kako se dotični ne zove Vice ta će se funkcija preimenovati u karapremijer.
Nije me strah ni lopova jer držim da su to bistre osobe.
Još sam samac a to je ružno, a opet…ko to more platit?
Nadam se da će me neko predložiti za nagradu eko-dom pa će svotica dobro sjest hrvackom penziću. Kuća mi se odlično stopila s prirodom, kolika je temperatura vani tolika je i unutra.
Smijenila se vlast pa me to podsjetilo na jednu prastaru priču kad se pola vojnika vratilo iz austrougarske vojske. Naime, ostao je bez nogu do samih jaja i bez ruku do poviše lakata.
Onda bi ga ukućani da ne stoji sam u kući, postavili na jedan panj pored puta i tako bi makar s nekim progovorio dok se ukućani vrate s posla, bilo iz polja bilo iz fabrike.
Jednom ga neki prolaznik upita kako mu je? Veli on, dobro!
- Dobro?
- Dašta nega dobro jer vaik more bit gore!
- Kako zaboga? Nema te pola, postave ti biljac i posade te na oti panj i ti veliš dobro je more biti i gore? Sritni čoviče što more biti gore od toga?
- More, more, a zamisli da mi kogoda potpali panj.
Živimo, doduše bolje je na Nadi ali dobro je i u Nadi, iz dana u dan a to imetak ne može promijeniti.
Želim Vam, dragi moji Blogeri, sretnu, veselu, berićetnu i uspješnu novu 2016 godinu u nadi da ćemo više raditi noću nega danju.
|
