fra gavun

srijeda, 31.12.2014.

Dobro nam došla Nova



SLOBODAN KAO...KAO PROSJEČNI HRVAT GRABIO SAM KA...




SPASONOSNOJ ŠKATULI ŠTO DIJELI PARE...




DOBIO SAM ŠTO SAM DOBIO...




I ULETIO U DUĆAN NAPUNITI KOŠARICU ZA DOČEK! S DVA JAJA U ŠACI I DVA U PRIČUVI IDEM DOČEKAT NOVU.

SVIMA ŽELIM OBILJE KEKSA JER VIDLJIVO JE DA NAM TOGA NEĆE MANJKATI, ILI ĆETE VI- ILI ĆE VAS. NAZDRAVLJE!

- 17:42 - Komentari (17) - Isprintaj - #

srijeda, 24.12.2014.

SRETNI VAM BOŽIĆNI BLAGDANI A NOVA 2015 NEKA VAM DONESE OBILJE SREĆE I ZADOVOLJSTVA!

Evo nam ultima od godine, vrijeme kad se oziremo iza sebe, kad se svode računi, vrijeme ocjenjivanja i darivanja i vrijeme slikavanja.
Možemo se slikat jer uspomena nikad dosta. Ovo mi došlo pod jezik prebirući po škatulama kad sam naletio na jednu sliju iz školskih dana i prvo sam morao popiti dvije rakije da bih se prepoznao.
A kad sam već tu, ne da se zahuktala bujica već pravi pravcijati cunami koji me ponio kao jesenji list.
Trebalo je vremena da se stišaju emocije pa sam i nehotice kao da me neko potiče krenuo razmišljati o standardu življenja tada i sada. O životnim radostima tada i sada. O ljudskim licima tada i sada, o ljubavi prema domovini ma kako da se onda zvala.
I opet ono pitanje, zar je moguće da smo tada više voljeli domovinu za koju sada kažemo da nije bila naša ili sad ovu, jedinu i našu, a lica su nam kao u zombija, kao da smo na sprovodu, tuga.

Lutajući tim vremenom dođem i do gradiva koje je ostalo u sjećanju, nije sve ali neki dijelovi jesu i njih sam ubacujući u 'konverter' dolazio do zapanjujućeg slijeda za kojeg danas u školi neće ni da čuju.
A prokleto su bili u pravu oni Engels i njegov kompanjon i ako se danas svi prave englezi kad im se to spomene.
Škola zlata vrijedi jer evo nakon toliko godina dočekao sam da se ostvaruje ono što sam učio.
Učili smo da je država u odumiranju i? Ma šta odumiranju, umire!
Učili smo da neće biti klasnog društva. Evo ga, imamo glasno i bezglasno društvo i ne možemo poznati koji su bogati a koji siromasi kad i jedni i drugi žive u šatorima.
Učili smo da nema plaće za svoj rad već nagrada. Evo, ovo što mnogi dobiju i jest 'nagrada', džeparac, ali ne plaća.
Učili smo, radi koliko možeš-uzmi koliko ti treba! Nekima treba malo više.

Evo 20 i nešto godina kao u zrakopraznom prostoru lebdimo između ustaša i partizana. Lebdimo i postali smo ovisni pa se naprosto bojim da neko ne otvori prozor jer ćemo popadati kao muhe od spreja.

Ipak, školu ne može ništa zamijeniti i ako su Oni što imaju tri osnovne i dva razreda pomoćne puno bolje prošli.

Ne bih dalje glava boli ali ću Vas podsjetit na nedjeljno glasovanje s molbom da izađete.
Jest da je demokracija skupa samo su glasovi besplatni ali ne u svim strankama.
A Vi Zagrepčanci suzdržite se od letećih lampiona jer od toliko mjesta poletjelo baš na katedralu kao da je, božemiprosti, Bozanić političar.

- 00:34 - Komentari (17) - Isprintaj - #