subota, 25.07.2009.
a n a koja je stasijavala ali se nije udaljila....
Tesko je cak i poceti...narocito onda... kad si zadnjih dana mislio, da je bas ovo razlog ,zbog kojeg ti zivot stoji , zbog cega si zadubljen u rijeci ljudi koje ne poznajes...Ljudi...od kojih vecina, sve sto stvara, stvara na boli... (na neki poseban i jedinstven nacin, se moze čak i uzivati u tome.... )
I tako krenes...posjećivati ih svakog dana...i nije ti jasno...zasto ?
Sta pokusavas ?
Znas...da su ti izmakli, svi koje si dosad smotao !Znas, da su ti pojebali sve planove, jer... bio si....previse zadubljen u upoznavanju stranaca sa svojom boli i bio si previse zadubljen u trazenju nekog, ko mozda
razumije... Mislio si...da ce ti mozda, tako biti lakse...
Ali...vratimo se njoj ...kao sto naslov kaze
"ana koja je stasijavala ali se nije udaljila" ...
Ana.......
Predivna, prelijepa, prehladna... sa silikonskim sisama ,koje na njoj izgledaju ,kao i da nisu previse ...
Provodeci dane s njom, poceo si se otimati izvornom sebi ... poceo si se otimati ,onome sto si gradio zadnjih 10 godina...Poceo si se otimati covjeku s kojim nisi zadovoljan... ali ga trpis, jer, kolicina zesti ,koja se nalazi u tebi... hrani te iznutra... i znas da ti je to dovoljno... cak i kad ne budes imao nista....Skoro, kao sad...
Pogled koji ti je pruzila ...nacin, na koji te gotivila, je bio je toliko dobar, da si se zaboravio zapitati zasto ?
Zasto, jer...ona je ...cak mozda gora od tebe i cijeni ljude manje nego ti ? Sebe ne voli nista vise ,nego ti sebe samog , pa bas zbog toga se pitas ,koje su joj namjere... zasto je takva... zasto si joj zanimljiv ?
Jeli usamljena , jeli uspaljena , ili... i ona mozda, jednostavno uziva u igri u kojoj su igracke ziva bica , koja te zovu da ih premjestas iz svemira u bezdan... i kontroliras njihove osjecaje ? A ti, jednostavno mrzis ljude , koji mogu osijecati, a pritom se cak i smijati....
Ipak, svaki dan dolazis do nje, s nikakvom drugom namjerom, nego...naravno, da je razotkrijes ...
Cak si i toliki podlac, da si zainteresiran za stvari koje nisu nimalo vrijedne da bi bile vrijedne spomena...jer ona zeli da bude tako...
Desi se... da je pogledas u oci i pogled ti zastane kao da zelis nesto od prije...nesto ,od komadica proslosti... serviran... topao sa slatkim "de ja vu" prilogom....
Zivot ti prolazi u konstantnoj nevjerici prema svima, a najvise prema sebi ... pa je pocinjes gledati sa strane, nevidjevsi njenu ljepotu, nego nekog tko pokusava iskoristit dio tebe... koji ti cak mozda i ne treba...
Kolicina zesti ne dozvoljava, da joj dopustis da to napravi... jer si ponekad cak veci seljak u glavi, od ljudi koji su te pokusali odgojit i koji su ti usadivali te krive vrijednosti...(bio je to dio zivota, koji je mozda bio prekretnica u onom sto si trebao biti.)
Ali... u svakom slucaju...ovo je predugo... pa je bolje da se skratis ...
Dolazis veceras da joj objasnis zasto kako i gdje ne stima , ali odjednom odlucis , da sacekas, jer si opcaran nacinom , u stvari izdanjem u kojem si je zatekao veceras ...
Iz glave ti ne izlazi misao da je se moras rijesit pod svaku cijenu... i tako... koliko god uzivao u svemu sto predstavlja , bar veceras , u sitne sate ipak odlucis da joj kazes ....
Ona... prekida te... kaze :" ej danas sam ti ukrala telefon , vidjela sam ti blog, tamo prevela sam pola sata i jos ne mogu vjerovat da si ti taj ... ustvari jesi li ?
Jesi li ?
Sjedis zamisljeno 5 do 10 min.razmisljajuci...da nije moguce, da je toliko dobar igrac ?
Jeli to znaci, da se potrudila oko tebe , ili je jednostavno obicna mala izgubljena djevojcica koja se pokusava oteti... jer se boji onoga sto je cula o covjeku bez osjecaja ?
Jeli to ona ... dotaknuvsi skriveni dio tebe, otkriva da se nema cega bojati... otkriva...da bi joj cak moglo bit i ugodno s tobom ?
Osjecas te uredene nokte na licu budis se i odgovaras joj...da ... ne ...nisi to ti , sta joj je ... kako je samo mogla pomislit... da bi ti uopće bio sposoban za nesto takvo ? To ti je prijatelj iz skole, kojem dajes glupe komentare samo da bi ga nazivcirao...
Onda... odjedanput ugledas svoj lik u odsjaju njenih ociju, kako se udaljava kao stanica vlaka, kojim si dosao dok si jos bio siguran da si sposoban za nesto poput ovog sto ti je veceras priredila ...
Ipak , te nesto jos grije...
Mozda nada... da ces mozda, opet bit urban ovo urban ono , da ces se u skladu s bicem koje jesi ,nauciti ponovno zivjeti zivot koji je prilicniji od ovog protokola koji prolazi sada...
Ostajes s njom, a ona te prihvaca unatoc razocarenju kojem si je izlozio...
Stvar je u tome, sto si od prvoga trenutka, kad si je vidio ,znao da ces morati raditi s njom ...
Znao si da neće biti lako ...jer morat ces je naviknut na sebe u svim izdanjima i uciniti to sve samo jednim potezom ...
Znas da je sve super i da je sve ok i da nemas problema uopce ....ali ipak moras, da se ulogiras da prenes to ljudima koji ce ti sutra napisati, ne ono sto misle , nego mnogo manje od onog sto zasluzujes......
Pitas se jesi li ti jedini bloger koji smatras da je blogiranje iliti pisanje blogova ubijanje zivota u pojam ?????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????????
