Svaki put kad oću napisat post treba mi 100 godina da smislim NASLOV!Onda zaboravim od tolkog razmišljanja šta sam htijela napisat i onda ponovno moram razmišljat šta sam htijela napisat. Mogu ja i bez naslova al, nekak mi je ljepše sa naslovom!!
Prekjučer sam bila na ispovijedi!!
I pazi sad ovo!!!
Stanem ja ljepo u jedan red sa frendovima iz razreda i red se onak dosta brzo prazni, a ja se uporno oću ispovijedat u onoj kućici il kak se to već zove i stanem ja u taj red (čak je tamo bilo i manje ljudi) i sad ja čekam tamo sa Ivanom i Mateom
, a ovi naši iz razreda šta su ostali u onom redu su već bili gotovi i već su doma išli, a nas 3 ko budale još tamo stajale..... i tako mi čekamo i skužimo ja i Ivana da je s druge strane (isto za kućicu) manji red.... i mi dvije budale prešle tamo a Matea ostala....i dođe red na Mateu ona uđe (bla bla) i dođem ja na red kad odjedamput svećenik izađe i u brzini veli :" Gotovo nemogu više , imam misu u svojoj župi!!"- a ja sva pizdim i odem tamo kod prvog slobodnog šta se ispovijedo i od ljutnje nisam pola grijeha rekla, sve je bilo na brzinu!!!
I još smo i zadnje iz crkve izašle a ušle skoro prve !!!!
POUKA: Kad si na ispovijedi ostani u onom redu u kojem si prvo bio bez obzira bio on najduži il nešto drugo jer će ti se dogodit isto sranje ko meni!!!!
BOK!!!
