Circle of Snakes

četvrtak, 08.02.2007.

Treptaj

Treptaj

Na kraju dana, rođenjem noći, ležim.
Utapam se u radosti, sretne trenutke bilježim.

Vežem se ja, vežem. Zlatnim lancima.
Sam svjestan nisam, da se sve klima.

Sve je tu.
Treptaj oka, i kao da nikad nije bilo.

Sam sam na otoku
I rane se ne liječe, okružene morem soli.

U tunelu se vraćam sjećanjima.
Uzalud... Nestajem.

nakon toliko suza, toliko smijeha.
Jedno malo, krhko, obično sjećanje.

Jakov Ravlić
26.01.2007. Zagreb


Evo, Tretaj sam napisao dan ranije. Kada sam već imao predosjećaj da će se desit ono što se desilo. Nisam glup, shvatim ja neke stvari. No dobro. Pjesma nije prošla na natjecanju u školi za što me boli kurac. Jer nisam je napisao za natjecanje. Na početku se zvala Šizma (što znači raskol, razdjeliti), ali nitko nije znao šta je to. Pa me profesocira zamolila da ju malo izmjenim. Što sam i učinio. Puno mi znači ova pjesma, podsjeća me na mog junaka Ujevića mada nije ni približno dobro kao jedno njegovo dijelo.

Vidimo se sa sljedećim nastavkom moje priče (pod nazivom žaba misteriozno a?). Pa se vidimo/čujemo tada!
- 10:30 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>