Circle of Snakes

Fakers maders. Javljam se rijetko jer neznam o čemu bi piso. Znam da je blog o rock glazbi, ali ja ne nalazim inspiracije. Da možda pišem o poljoprivredi? Uzgoju činčila? Otkrivenju lijeka za H5N1? Neam pojma. A ionako đabe meni tražit inspiraciju kad imam 2 redovna posjetitelja. Fulo sam zanimanje. Ali nastavit ču pisat. Nisam papak koji odustaje tek olako. O čemu da vam (si) pišem danas? Ma evo u zadnje vrijme ima više sretnih nego tužnih trenutaka. Dobro nisu baš tužni ali frustriraju. Neodlazak na maturalac (baš u ovo vrijeme dok ja ovo pišem ovi gadovi se negdje tamo zabavljaju) normalno neidem i na more, pošto nemam s kim ić itd. Dobra vijest što sam se zaposlio ovog ljeta i što ču radit zajedno s najboljom prijateljicom. Ali dosta o meni nađimo neku temu.... Vremena se mjenjaju... To sam skužio (ma da?!). Samo kad se sjetim kako razmišljam danas i kako sam razmišljo prije godinu dana shvatim da sam se skroz promjenio. I to je dobro. Koliko je prijatelja došlo i otišlo, koliko sam sranja napravio u tih godinu dana, mada prije nisam radio toliko sranja. Ma ovo neam smisla, evo došao sam do ovdje u tekstu i nestalo mi je opet inspiracije. Fak it. ma vraćam se ja rocku. Evo danas ču vam nešt ispričat o "zlim" rockerima ili onima kojima se tako bar nazivaju. Oni mi idu jako na živce. nemaju nikakvog osobitog talenta, niti u glazbenom niti u poetskom smilu, pa jedino s čime mogu privuč na sebe pozornost je da u javnosti glume sotonista, tetovitaju si pentagrame na čelo i šoraju se po bircevima. Uuuuu, tako smo opaki, odmaču vas slušat. Tommy Lee naprimjer, nemogu ga zamislit. Kao on snima porniće. Užas. A zbog takvih netalentiranih budala, mene u razredu nazivaju sotonistom, narkićem i nasilnikom. Ali ja naravno nemam nikakve veze s tim. Volim boga, ne drogiram se, a još manje se tučem okolo. I svi koji su me upoznali da nisam tako loš. A dobro nije to samo u rocku, i u ostaloj glazbi se više gleda na sakndale nego na umjetnost. To je tužno i jadno. Neki glazbenici se stvarno trude, i onda zbog predrasuda ne uspjevaju. Jer je neka budala prije njih pijana na bini radila srana. Navodim to kao neki banalni primjer. Trebali bi malo više gledati na glazbu a ne na "zvjedzde" što rade tu glazbu. Jer glazba nam služi za dušu a ne za oči. Fala. Do sledećeg puta mi svi lijepo živjeli!!

Evo javljam se, rijetko ko juha s puno vode ali javljam se. U zadnje vrijeme ne nalazim vremena, pošto se približava kraj škole pa valja stisnut da prođem bez popravnog. A i lagano mi ponestaje ideja o čemu da pišem. Pa reko predstavit ču vam jedan bend. Da malo više saznate o njemu. Danzig!! Po njihovoj pjesmi je ovaj blog dobio ime. Krenimo redom. Osnivač tog legendarnog benda je Glenn Danzig (ne preziva se stvarno Danzig, nego je to uzeo od poljskog grada Gdjansk) koji je bio pjevač u legendarnim Misfitsima. Poslje kojih je otišao osnovati svoj bend. Bend Danzig je nastao otprilike 86-87. I poznati su što mračne tekstove ,koje se inače pjevaju u Black Metalu, pjevaju u mješavini hard rocka i bluesa. I to sve skupa odlično zvuči. 1988 su izdali prvi album "Danzig". Sljedili su albumi "Danzig II: Lucifuge", "Danzig III: How the gods Kill" i "Thrall: Demonsweatlive". Na posljednjem albumu (thrall) koji je bio live album su imali hit "Mother" koji je bio s prvog albuma. Vrtio se često na MTV-u, i financijski je ta pjesma uspjela. Zbog toga su producenti stvarali pritisak na Glenn Danzigu da napiše slične pjesme za njihov peti album "Danzig IV". naravno on se toga nije pridržavo ko svak normalni glazbenik, pa je nakon tog albuma izgubio ugovor sa tom dikogravskom kučom (neam pojma koja je bila). Nakon ovog albuma se bend raspao, ostao je samo Glenn Danzig. Izdali su potom "Danzig V: Blackacidevil", koje je većina obožavatelja popljuvala, jer je taj album imao puno elektroničkih efekata i ličilo je više na techno nego na hard rock. Danzig je izjavio da je to još prije htjeo napravit ali mu producenti nisu dali. Sljedeći albumi su "6:66 Satans Child", "777: I Luciferi" i zasad posljednji "Circle of Sankes". Glenn Danzig trenutačno radi na svom prvom filmu i drugom solo albumu Black Aria II (poslje albuma Danzig III izdao je solo album Black Aria). Poznati su samo u rockerskim krugovima, a i tamo su slabo znani. Oni koji ih počnu slušat, nastave ih slušat.Kršćanska zajednica ih je optuživala za sotonizam i "zavođenje mladih krščna na tamnu stranu" no Danzig je rekao da je samo zadivljen Kršćankom biblijom, pogotovo borbi između Boga i Lucifera (skužili ste i sami po nazivima albuma da nešto muti oko toga). Tekstovi mu govore često o ljubavnim jadima. Ljubav čak u jednoj pjesmi naziva "Devils Plaything" što mi je i najdraža pjesma od njih. Nikad nisu bili u Hrvatskoj i ja molim samo boga da dođu. Ko se zainteresiro za njih njima preporučujem da si skinu sljedeće pjesme za početak: Devils Plaything, Circle of snakes, Mother, Twist of cain, Going Down to Die i Blood and tears. Mogo bi ja do sutra preporučivat pjesme, ali ove su najbolje za početak. Eto nadam se da ste otkrili novi bend koji čete rado slušat. I nebojte, nečete ići u pakao ako ih slušate, čist su normalni, samo što pjevaju o mračnim točkama u životu (ljubavni jadi, mržnja, samoubojstvo). Ne da govore da se ubiješ, nego o tome pjevaju. Ajde odite vi skidat, ja idem sviruckat Danziga, a dok se mi opet vidimo/čitamo, živjeli!!!


Ovo je njihov poznati znak. Danzig lubanja!



Ovo je bend. Onaj treći s ljeva (s tetovažama) je Glenn Danzig. Ovo nije slika originalne postave ali
tek toliko da vidite kako dečkići izgledaju.