nigdjezemska

04.06.2006., nedjelja

.... 'sta ti je ljubav danas ? II.' Moji susidi podstanari izbaceni jer su se potukli, ženska čak izgrebala lika po vratu. I saznala sam tako da su par, a nadala sam se da su brat i sestra dok sam slušala svađe.. baš sam naive.. ja to stvaaaarno ne kužim. sta te to drzi u takvoj vezi..da je brak posrijedi i to sa djecom još bi nekako razumila. ljudska vrsta ima sklonost zivit u bilokakvoj simbiozi, moć navike i tako to u krug se vrti.. a ko mi je kriv sta me trese apstinencijska kriza, pa mogla sam lipo nac i ja nekoga da se mlatimo:) ali, neeeee.. ja sam u ocekivanju Godota

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

• Komentari On/Off

opis bloga

• teško prohodne intro/ekstro/spekcije jedne vile..
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  

......stihovi......

• ( Alphonse de Lamartine, pjesnik i političar/al ne ka ovi današnji:)
  
  Jezero
  
  Zar gonjenima uvijek novim obalama,
  U vječnu noć, ko bespovratni san,
  U more ljetą bacit nije dano nama
  Sidro bar na dan?
  
  O jezero tek jedna godina što prođe,
  A tu, gdje nju je svaki očekivo val,
  Gle, sam sad sjedim ja, gdje ona dođe
  Sa mnom sjest na žal.
  
  Udaralo si šumno o visoku stijenu
  Nagrizajući ko i sad kamen krut,
  A vjetar s tvoga vala nosio je pjenu
  Sve do pred njen skut.
  
  Je l' pamtiš kad smo došli jednu večer
  A s neba na val tamni rosio je muk,
  Tek iz daljine, ko da veslo vodu siječe,
  Ču se skladni zvuk.
  
  Najednom divna riječ se dragoj usni ote,
  A obala se ozva jekom isti čas,
  A val bje tih dok drag i pun ljepote
  Drhtnu njezin glas:
  
  ,, O vrijeme, stani čas, nek malko dulje traje
  Let tvoj nesnosan!
  Da užijem sve do kraja što nam daje
  Najljepši naš dan.
  
  Ta nesretnih je dosta što im preko mjere
  Dug je taj tvoj čas.
  Za njihov dan se skrbi što ih patnjom ždere-
  Pusti, sretne, nas. "
  
  A ja zaludu molim vrijeme neka stane -
  Bijeg je njegov živ.
  Ja velim noći: ,,Lakše'', al sjaj zore rane
  Već je razbi siv.
  
  ,, Tad volimo se! Nek to vječnost bude mala:
  Ljubav - ja i ti!
  Jer svijet je brod bez luke, vrijeme val bez žala,
  - Prolaznici mi! "
  
  O ljubomorno vrijeme, zar to pjanstvo noći,
  Kad ljubav plavi nas ko svježi potok tlo,
  Zar brzo nestat mora kao što će proći
  Dan što nosi zlo?
  
  Zar sve je prošlo? I da nikad se ne vrati?
  Zar od sveg neće ostat ni najmanji trag
  I vrijeme što ga ote, neće l' opet dati
  Čas taj, tako drag?
  
  O vječnosti, o prošlosti, gdje vaša tama
  Sad skriva naše dane, recite mi bar!
  I hoćete li ikad zanos vratit nama,
  taj oteti dar?
  
  O jezero, o spilje, mračna šumo, stijene,
  Vas vrijeme štedjet i pomladit ima moć!
  O prirodo sačuvaj barem uspomene
  Na tu divnu noć!
  
  Pa bilo to u tvome miru ili buri,
  O jezero, u humku kao sijena plast,
  U tamnoj vodi tvojoj gdje borovi suri
  Gledaju svoj rast!
  
  Pa bilo to u lahoru il' treperenju lista,
  U šumu vode što ga žal udvaja tvoj.
  U zvijezdi srebrnoj što na tvom valu blista
  I sjaj motri svoj!
  
  I neka povjetarac, trska što se njiše,
  I zrak tvoj ugodan ko mirisava so,
  Nek' progovori sve što čuje, vidi, diše:
  ,, Ljubav bješe to! "
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  Free Web Counter

• 
  
  too many people take
  second best
  but I won't take anything less
  
  
  
  The Greatest Thing You'll Ever Learn Is JustTo Love And Be Loved In Return
  
  
  
  

johann wolfgang goethe:

• 
  Dobrodošlica i oproštaj
  
  Srce kucnu, na konja živo!
  Još ne smislih, već bješe poć.
  Večer je zemlju uspavljivo,
  A visjela je s brda noć.
  Već hrast odjeven maglom stoji
  Ko ustremljen gorostas jak,
  Gdje sa sto crnih očiju svojih
  Iz grmlja me je gledo mrak.
  
  Mjesec s brežuljka od oblaka
  Kroz izmaglicu bijedno sja;
  Vjetri, razmahnuv krila laka,
  Kraj uha šume budeć strah.
  Noć čudovišta bezbroj stvara,
  Al svjež i veseo duh je moj.
  Kakva mi vatra žile zgara!
  Kakav žar je u duši svoj!
  
  Spazih te, pa me radost blaga
  Zali iz slatkog oka tvog.
  Dah svaki bješe za te, draga,
  Tvoj svaki kucaj srca mog.
  Rumenilom ti svojim ovi
  Proljeće ljupko lice svo;
  A nježnost za me - o Bože!
  Da l' ičim ja zaslužih to!
  
  Al ah, već s prvim suncem muti
  Rastanak moje sreće pol.
  Kakva je slast u poljupcu ti!
  U tvojem oku kakva bol!
  Pođoh; ti osta gledać nice,
  Tad za mnom, spremna suze lit.
  Pa ipak, kakve l'sreće ljubit,
  I kakve sreće ljubljen bit!
  
  Ostani, ostani uza me
  
  Ostani, ostani uza me,
  Mili stranče, slatka ljubavi,
  Mila, slatka ljubavi,
  I duše ne napuštaj!
  Ah, kako drukčije, kako lijepo
  Živi nebo, živi zemlja!
  Ah, kako osjećam, kako osjećam
  Ovaj život po prvi put.