cijeli komadici
29.07.2010., četvrtak
HRVATSKO ZDRAVSTVO – case study
|
Evo situacije koja se upravo odvija. Prije nekoliko dana nazvala sam dom zdravlja u kojem sam prije par godina bila kod jednog liječnika specijaliste da ugovorim pregled. Činjenicu da su mi na 988 dali broj pogrešnog odjela čak neću posebno izdvajati – to je omaška koja se mogla svakome dogoditi. Kada sam konačno dobila ispravan broj, zvonila sam cijelo jutro i nitko se nije javljao. Iza 14 sati javio mi se stariji, iznervirani ženski glas koji me retorički priupitao nisu li mi rekli, ti koji su mu dali njen broj, da ne zovem iza 14 sati. Pomirljivo istaknem da se prije nitko nije javljao i, ne dajući joj vremena da zbije redove, najavim kako bi se voljela naručiti za pregled ali da se više ne sjećam kod kojeg sam doktora bila jer je prošlo nekoliko godina od kada sam zadnji put trebala liječničku pažnju. Gospođa me nato grubo obavijesti da se u međuvremenu personel izmijenio i umjesto da dotična otšeta do ormara gdje je moj karton ured složen pod mojim prezimenom i pogleda tko je moj novi liječnik, naredi mi da nazovem HZZO i od njih saznam kod kojeg sam doktora u tom domu zdravlja. Na moje pitanje zar ne postoji ključ po kojem su dijelili pacijente novim liječnicima i zar ne mogu sama birati svog liječnika, jer mi je u biti svejedno kome zapadnem, samo mi je ponovila rečeno i poklopila slušalicu. Naravno HZZO taj dan nisam mogla dobiti, a sljedeći su me proslijediti na razne telefonske brojeve na kojima sam se također načekala dok na kraju nisam dobila ime i prezime konkretnog liječnika. Osoba koja mi je naposlijetku dala informaciju pitala me treba li mi pismena potvrda, jer nije mogla vjerovati da bi netko bio toliko komotan da pošalje pacijenta u labirint birokracije za takvu glupost. To je bilo prije dva puna dana. U međuvremenu ne mogu dobiti nikoga na telefon, niti prije 14 niti iza 14 sati. Ne mogu ugovoriti susret s liječnikom, ne mogu podići svoj karton i otići trećoj osobi, ne mogu se niti barem dobro izderati na neljubaznu sestru. A to sve bez da me itko pitao što mi je i zašto mi treba liječnička pomoć. Doprinosi za zdravstveno su mi uredno uplaćivani, nisam hipohondar i liječničke ordinacije gledam samo kada zaista moram. Zato me ova situacija beskrajno ljuti. Pitam se da li taj liječnik uopće zna kakva mu osoba selektira pacijente i odgovara na pozive? Očito ako nisi bezobrazan, nemaš vezu ili ne umireš (a na ovo potonje se baš ne bih kladila), ne možeš dobiti pažnju u toj ordinaciji. Naravno, ima i posve oprečnih primjera. Nedavno sam uletjela na hitan prijem kod oftamologa na Sv. Duhu u ordinaciju u kojoj su me primili kao čovjeka, unatoč tome što je bio neradan dan, jutro i loše vrijeme. Stvarno im svaka čast, njihova pozitivna i humana atmosfera osjećala se i u čekaonici gdje su pacijenti ćaskali i šalili se i sa povezima preko očiju. Sutra ću opet zvati, a možda – ako budem posebno 'dobre' volje – odem osobno do doma zdravlja i pokucam na koja vrata. Saga se nastavlja. |
