vratili smo se, naravno, jer ipak smo mi vjerni psići. Ako se pitate (ako ste nas uopće prije čitali) gdje su naši stari postovi moram vam reći da sam imala krizu identiteta i sve ih obrisala. Ali sigurna sam da ću ih ubrzo opet objaviti iz puke zajebancije. sve je novo, ali šta vas uopće boli kurac za nas! no,no sve je oprošteno. pošto svi pišu kako je sve u kurcu, ja ću reći sve je super i ja vrijedim više od svih vas zajedno. shvatite to kao zaključnu rečenicu uvoda.
bilo bi red da kažem i nešto pametno kada sam već došla tu srati vam po glavi.
moram sa žaljenjem ustanoviti da više ne posjećujem ni ri rock ni gitarijadu (osim ako tamo ne svira netko koga ja znam). nije da sam umišljena glupača ili nesto takvo, ali ne želim se baš družiti s ljudima koji tek otkrivaju glazbu. svatko ima vrijeme kad je otkriva i to je normalno, ali nama je to vrijeme prošlo. mislim da sadašnje rock manifestacije nisu na nivou na kojem bi trebale biti i to me jako žalosti... a priče o procvatu scene u rijeci puka su utopija onih koji se nadaju ili nisu upućeni. a da ne govorimo o činjenici da pank scene uopće nema. žao mi je vidjeti da su se neka stara društva raspala, vjerovatno zato što sam im se uvijek divila i bili su mi jako fora. no dolaze novi ljudi koji formiraju neka nova društva i bojim se da ja tamo ne spadam. ipak biti će zanimljivo gledati ih.
rijeka se puno promjenila i neka mjesta nisu više što su nekad bila i ona se vjerovatno mjenjaju dolaskom novih ljudi.
najviše mi nedostaje Palach, jer je očito Čarli odlučio potjerati svih koji su tamo odlazili. Bojim se da on od Palacha pokušava stvoriti nešto što nikada ne smije biti, jer tamo nikada neće odlaziti šminkeri. Palach je za mene uvijek bio utočište buntovnika, no i njega preuzimaju neki novi klinci i bojim se da on blijedi. ipak u meni postoji velika nada da je on jači od vremena i politike vođenja, pa će se valjda moje nade pokazati opravdanima.
ipak unatoč tomu što mi se sve više čini da rijeka popušta pod pritiskom nekih novih i komercijalnijh krugova iz dubine duše nadam se da će zadržati onaj svoj buntovnički šarm. Jer ona je moj industriski grad... no možda sam malo zarovala...
Ovim pismenim putem pozdravljam sve orliće, jer su oni ipak zaštićena skupina. Držite se! najjači ste...
nisam se mogla sjetit prigodnog pozdrava pa ću samo reći
Roro, Golemi Hemeroid, Sisata Uzbuna
|