srijeda, 09.07.2008.
PREOKRET part 1
Prije nego što počnete čitati,ova priča ima neke svoje likove npr. prijatelji od ove cool osobe u početku se smatraju dosadnima toj osobi, a na kraju ćete vidjeti.Malo sam iskoristila tuđa imena jer nisam imala ideje za druga, sorry.I evo vam pjesma za ovaj dio priče.Ponosno izjavljujem da je to iz koncerta Michael Flatley's LORD OF THE DANCE , obožavam taj koncert!
Discover Ronan Hardiman!
____________________________
Da, bilo je to davno kada sam bila cool, duga smeđa kosa s pramenovima crvene boje, uvijek našminkana dolazila u školu, bez svojih Ray Ban naočala nikako.Nosila sam traperice, šarene majice koje su bile na špaline, nije me bilo briga za učitelje ni školu, šta će mi reč, uvijek sam govorila sebi samo je važno zabavljati se!Prolazila sam s "odličnim" 2, čak sam jedanput pala hrvacki, ne znam zašto , skroz književno govorim! Ali dobro, i to sam uz malo sreće prošla.Tako su prolazili moji dani, u školi i bez nje.U drugom polugodištu opet mi je loše išao hrvaCki pa je naša razrednica Buba(mara) Bugaloo odredila četvero učenika iz mog razreda da mi pomognu oko toga.To su bili Hikai, Coroshi, Bartul,i Nini.Pa, prvi put kada su mi pomogli bilo je to kod Hikai, tako su mi pomagali oko hrvaCkog i naučila sam nešto sitno, i onda me je Nini upitala:"Vjeruješ li u vile,zmajeve i takva bića?".
-Bića?Pa oni ni ne postoje!Vi ste ono totalno djetinjasti!
Otišla sam i zalupila vratima.
Kada sam došla doma, shvatila sam da sam krivo popustila, ipak mi oni pomažu, ja bi njih trebala barem na neki način poštivati...Odlučila sam slijedeći dan otići na odmoru do njih i ispričati se, no sve je to ispalo još gore...Svi su išli za mnom, naravno, jer sam najpopularnija u razredu, i išla sam do njih, umjesto da im se ispričam, ocrnila sam ih pred svima!Oni su šutjeli, ignorirali ono što su im ostali govorili, a ja, osjećala sam se drugačije i to rpeviše drugačije.Slijedeći put kada su bila pedavanja o hrvaCkom, ispričala sam im se, ne znajuči kako će reagirati na jednu običnu ispriku nakon svega onog....
-Apologise accepted!
Tako smo poslije predavanja otišli do igrališta, da se malo pozabavimo igrajući se starih igara poput:skrivanja.Nakon toga sjeli smo na zidić, komentirali o onome što volimo, a onda su rekli da idu kupiti nešto u dućan.Pitali su me hoću li snjima, ne, ja sam ostala ovdje sa loptom od košarke pored mene.Vježbala sam gađanje lopte u koš, od najbližeg pa najdalje.
Došla sam do sredine igrališta i gađala koš....kada sam ga pogodila odjednom se čulo zvono, deset do jedanaest puta je zvonilo a nakon zadnjeg puta , iz tame pojavila se svjetlost, tako je svijetlilo da sam jedva vidjela, oko mene se urezao krug , kao od zlata napravljen i odjednom mi se sve zamaglilo...Sve što sam čula bila je mirna glazba, a onda sam počela gledati na oči, pred menom su se stvarali prizori kao iz bajke, oko mene plesalo je kolo vila, iznad njih zmaj je rigao vatru.. ma sigurno mi se pričinjavalo...nije.
Ispred sebe gledala sam generacije i generacije veselih ljudi, sve dok se nisu prikazale nekakve orke i veliki divovski kip...?Šta bi to trebalo značiti?A onda se pojavilo neko dijete, izrastajuči u mladoga princa kako mi je izgledalo koji je za svojom družinom , i nekim čudnim psom koji mu je izliječio rane, porazio i zlog zmaja, diva i orke...Čini mi se kao princ William, kojega smo učili u povijesti...hmmm...mogao bi biti,ali sumnjam sa ovakvim mojim znanjem...A onda me je opet obasjala svjetlost, i našla sam se u nekoj čudnovatoj prostoriji.Bila je mala a onda su se čuli koraci...Strah mi se osječao u kostima...Tresla sam se....A onda je na vidik izašao mali čovjek, nije bio patuljak, imao je vrlo dlakave noge i ricastu kosu.
-Oh, stigla si...Mary, stigla je!
-Tttko ste vi?
-Ja?Ja sam Barcelo, oprosti što se nisam več prije predstavio, ja sam hobbit.
-Hobbit?
-Da, a ti si pretpostavljam Rea, zar ne?
-Opprostite, da ja se zovem Rea, ali, zar niste možda dobili krivu osobu, vidite, jer ja sanjam???
-Ne.Ti ne sanjaš i nismo dobili krivu osobu.Dobrodošla u MAGICIU, svijet mitoloških i ostalih bića!
- 13:58 -