Life With a Smile On My Face

Sljedećeg dana za doručkom nitko nije ništa spominjao u vezi sinoćnjih događaja. Jill, Alex i ja činili smo sve da izbjenemo tu temu. Za doručkom smo se lažno smijali i govorili o glupostima poput vremenu. Pošto je gospodin Southwood bio prezauzet, Oliver nas je otpratio na King’s Cross. U auto do tamo, Jill, Alex i ja smo se natiskali na stražnjem sjedalu jer je Oliver stavio svoje spise i aktovku na suvozačko mjesto.
“Chloe!” dozvala me mama kad sam ju srela na peronu 9 i 3/4.
Laura je stajala pored nje i ja sam ih pošla zagrliti. Alex se pridružio svojim prijateljima sa sedme godine, a Jill se pridružila Samanthi i Chelsei u vlaku.
“Tata te pozdravlja, ali nije mogao doći.” ispričala se mama. “Finci misle da ti je otac genije i hoće ga da održi par predavanja na Sveučilištu o čarobnim napitcima za genijalce. Pristao je uzeti taj posao, ali samo ovo polugodište tako da se nećemo vidjeti do Božića. Tek se tad vraćamo kući iz Finske.”
“Pa to je odlično!” rekla sam ushićeno.
“Naravno da jest, znaš kakav ćemo tek honorar za to dobiti!” namignula mi je Laura.
“Laura!” naljutila se mama. “Novac uopće nije bitan.”
“Pa onda te neće smetati ako zatražim povećanje đeparca?” zacerekala se Laura.
“Chloe!” ponovno sam čula da me netko doziva.
Okrenula sam se i vidjela da iza mene stoji Ryan. Pohrlila sam mu u zagrljaj i uputila mu dug i snažan poljubac. Kad sam se napokon odvojila od njega, Ryan me je iznenađeno pogledao.
“Očito sam ti jako nedostajao!”
Nasmijala sam se. Laura je pozdravila Ryana i potom otišla pozdraviti sestru Hanne Abbot s kojom si je bila dobra.
“Ryane, stvarno mi je drago da te vidim!” nasmijala se moja mama. “Chloe, zašto ovog dragog dečka češće ne pozivaš k nama?”
“Zato jer me onda new bi ispitivala ovakva pitanja.” odgovorila sam joj. “Gle mama, Ryan i ja idemo u vlak. Pozdravi tatu i vidimo se za Božić!”
“Chloe, obavezno pripazi na sestru!” doviknula mi je mama dok sam ja vukla Ryana za sobom prema vlaku. “I svakako mi javi u koji dom je upala!”
Mahnula sam joj i uskočila u vlak te odmah naletjela na Haley.
“Bok Joie!” zagrlila sam ju.
“Hej C.!” nasmješila se. “Stvarno mi je žao što me tata odvukao kući nakon onog tuluma! Trebale smo ostati cure i ja kod tebe cijelo ljeto. Stvarno sorry!”
“Ma nema veze, ja sam i ovako i onako išla k Southwoodovima pa je ovo ljeto na kraju ipak ispalo dobro.” odmahnula sam rukom.
“Nego...Chloe, Ryan...hoćete ići k nama u kupe ili želite biti sami?”
Ryan i ja smo samo slegnuli ramenima, pa nas je Haley povela do kupea u kojem su bile Jill, Chelsea, Isabell i Samantha kojoj sam odmah pohrlila u zagrljaj.
“Ajme Sam, tako mi je drago da te vidim!” rekla sam joj.
“Ryan, prijatelju daj dođi ovamo!” vikao je Bastian iz susjednog kupea u kojem su bili on, Johnny, James i Alex.
Ryan se okrenuo prema meni.
“Neće ti smetati ako otiđem k dečkima u kupe?”
“Nema frke! Pa nisi tetkica da sjediš s nama u kupeu i slušaš ženske razgovore!” rekla sam mu, a on me poljubio u ćelo i prošaputao mi: “Volim te!”, a po izrazu Alexova lica, zaključila sam da je to čuo.
Nisam se obazirala. Ušla sam k curama u kupe i zatvorila vrata da možemo u miru istračati sve koga treba.

*****

“Moramo razgovarati!” šapnuo je Alex na putu prema ravenclawskoj društvenoj prostoriji i povukao me u malo i trošno spremište za metle dok je ostala grupica Ravenclawaca nastavila prema društvenoj prostoriji.
Alex je svojim štapićem osvjetlio spremište za metle i tek sad sam shvatila koliko je to malo. Alexovo i moje tijelo bilo su priljubljeno jedno uz drugo. On me pogledao u oči, a nakon par sekundi i poljubio. Iako mi se poljubac jako svidio, odmaknula sam se od njega (barem onoliko koliko su mi to prilike dopuštale).
“O čemu si želio razgovarati?” upitala sam.
“Kad misliš ostaviti Ryana?” upitao me potiho da nas netko ne čuje.
“Kako to misliš?” zbunjeno sam upitala. “Tko ti je rekao da ću ga ostaviti?”
“Pa ako misliš biti sa mnom, valjda moraš najprije raskinuti vezu s Ryanom!” rekao je Alex.
“Ali ja nikad nisam rekla da želim biti s tobom!” planula sam, ali mi je Alex stavio prst na usne kako bi me utišao.
Tad me opet poljubio (po tko zna koji put), no ovog puta se nisam oduprijela.
“Sad mi reci da ti se ovo nije svidjelo!” šapnuo mi je Alex.
“S-svidjelo mi se!” šapnula sam i ja i pod svijetlom njegova štapića, spazila sam da se Alex cereka.
“Eto vidiš, a osim toga...znam da i ti osjećaš za mene barem trunkicu onoga što ja osjećam za tebe. Također...i kemija je tu.”
Otvorila sam usta da nešto kažem, ali sam na kraju zašutjela. Ugrizla sam se za usnicu i drhtavim glasom mu se obratila.
“R-Ryan je moj dečko.”
I tad sam uplakana izašla iz spremišta.

*****

Tu večer dok su ravenclawci slavili u društvenoj prostoriji početak nove školske godine, ja sam sjedila u naslonjaču pored kamina i zurila u vatru. Pridružila mi se i Laura, koja je upala u Ravenclaw, te je bila u depresiji jer još uvijek nije upoznala nikakve prijatelje. Iako sam je trebala tješiti, nisam bila u stanju jer je i mene trebao netko utješiti.
Nakon ovog danas i onog jučer s Alexom, nekako sam počela sumnjati u svoje osjećaje prema Ryanu. Ali kako je to moguće?! Pa cijelu prošlu školsku godinu sam patila za njim, a kad mi je napokon izjavio ljubav zadnjeg dana nastave, mojoj sreći nije bilo kraja. Zar je sva ta moja ljubav nestala preko ljeta ili ja zapravo nikad ni nisam bila zaljubljena u Ryana. Je li moguće da mi se uvijek sviđao Alex? Ali kako? Pa njega sam od najranijeg djetinjstva doživljavala kao Jillinog starijeg brata, kao prijatelja s kojim sam se tukla za zadnji sladoled od borovnice... Zar se iza svega toga u pozadini skrivala ljubav ili ovo što sada osjećam je prošlazna strast?
Sa zbrkanim mislima, otišla sam na spavanje...

*****

Tu noć sam loše spavala. Sanjala sam da se u spremištu za metle ljubim s Ryanom, a onda se on pretvori u Alexa te pravi Ryan upada u spremište i zatekne mene i Alexa. Sve u svemu, vrlo uznemiravajuće!
“Dobro jutro ljepotice!” poljubio me Ryan za doručkom (Alex nas je s druge strane stola promatrao).
“Bok Ryan!” pozdravila sam ga umorno.
“Gledaj, nemam vremena sad za čavrljanje, ljepotice, ali nađemo se za ručkom na našem starom mjestu pa ćemo nadoknaditi sve izgubljeno? Može?” predložio je Ryan.
“Aha.” kimnula sam glavom. “Jer imam ti nešto za priznati.”
Ryan me još jednom poljubio, a onda se pridružio Jill i Bastianu za hufflepuffskim stolom.
Ja sam pak nevoljko ustala i došla do Alexa.
“Razmišljala sam.” rekla sam mu, a on me znatiželjno gledao. “Moramo razgovarati. Nađemo se danas u ponoć u Sobi potrebe.”
I tad sam ustala i otišla. Uzdahnula sam s olakšanjem. Jučer sam shvatila neke stvari i moram to što prije riješiti.