Sedam sekretara Alphe Centauri

Kolege vijećnici,

Osvrnut ću se na neke tvrdnje i tumačenja nekoliko kolega. Kao prvo, pukovnica Santiago je pogrešno shvatila da njenu analizu teritorija smatram netočnom što nije istina; smatram je nepotpunom, nedovoljnom i nebitnom u svrhu pronalaženja relevantnih pokazatelja omjera snaga pojedinih frakcija. To što je naš teritorij polovica zajedničkog teritorija ostalih frakcija, kao prvo, ne znači da će tako ostati u budućnosti - kopno u budućnosti itekako može rasti - a kao drugo, u potpunosti zanemaruje izgradnju pomorskih baza za koje naša zajednica u ovom trenutku nema volje ni interesa, a kad ih bude imala, dobar dio povoljnih lokacija će vjerojatno već biti zauzet. Isto tako, analiza je uzela u obzir naše "svojatanje" spornog otoka koji je u trenutku iznošenja već spomenute analize već bio u rukama Spartanske federacije i Morgan d.d. što znači da je u analizi svjesno startano od pogrešnih postavki. Neću nastaviti sa zaključcima jer će se neke stvari koje bih iznio shvatiti kao uvrede. Istinite, ali uvrede.

Što se tiče strateške analize Novog Zanzibara (prihvaćam pravo imenovanja onoga tko je na otok prvi stupio), dva načina gledanja koje je pukovnica predložila su sve samo ne jednakopravni i simetrični. Naime, dok baze Socijalističke zajednice koje okružuju Novi Zanzibar geostrateškim položajem prijete jednom perifernom dijelu teritorija od sekundarne važnosti, koji može primiti najviše četiri standardno raspoređene naseobine, s druge strane, iz eventualno protivničkih baza u sukobu sa Socijalističkom zajednicom može se lansirati napad:

1. na šest baza Socijalističke zajednice, od kojih je jedna prijestolnica
2. na resursima iznimno bogat teritorij Monsunske šume
3. na žilu kucavicu koja spaja kompletnu Južnu Yangeu s ostatkom kontinenta i time iznimno lagano presjeći Socijalističku zajednicu na dva dijela

Drugim riječima, ukoliko je prijetnja dvosmjerna, ona svakako nije jednako velika u oba smjera; u jednom predstavlja taktičku opasnost od sekundarnog značaja, a u drugom predstavlja izvor strateški opasne nestabilnosti koju ne bi bilo mudro dozvoliti.

Zbog toga bih predložio zamrzavanje sadašnjeg stanja na Novom Zanzibaru (pri čemu mislim prije svega na podizanje novih naseobina, nikako na razvoj postojećih) i pokretanje tripartitnih pregovora u koje bismo bili uključeni pukovnica Santiago, gospodin Morgan i moja malenkost, a bez uplitanja ostalih kolega (i kolegica) koji ovakve teške situacije očito shvaćaju previše osobno i emocionalno.

Naravno, nijedan detalj pregovora ne bih proglašavao tajnim - to se u praksi ionako ne bi moglo provesti - ali bih rado da se strane koje ovdje nemaju direktan interes ne upliću u komunikaciju.

Što se tiče upornog inzistiranja kolege Morgana da se prednost u teritoriju ima kompenzirati oporezivanjem resursa, uz razloge protivljenja koje sam već naveo - nebuloza i štetnost principa da se uspješniji koče u razvoju u korist manje uspješnih - mogao bih navesti i sljedeće: ukoliko ćemo stavljati dodatne zahtjeve pred najuspješnije, zašto se ograničiti na teritorij? Vjerujem da bi još smislenije bilo oporezovati i one koji su najdalje otišli u znanstvenim istraživanjima (u ovom trenutku, Morgan d.d.), kao i one čije su financije daleko ispred financija ostalih (u ovom trenutku Morgan d.d.) Naravno, izrada pogodnog modela bi do te mjere zakomplicirala međusobne odnose i otvorila golemo sivo područje za manipulacije, dobacivanje ispod stola, utaje i višeznačnu interpretaciju podataka da bi se cijela stvar pretvorila u birokratski apsurd.

I zbog toga ponavljam stav naše zajednice: ni na kakvo oporezovanje ne pristajemo; cijela poanta našeg dolaska ovamo je društveni eksperiment koji bi imao pokazati koji je društveni model najefikasniji i dugoročno najizdržljiviji. Dok se svakako zalažemo za socijalnu sigurnost pojedinaca, vjerujemo da među ideologijama ne treba biti milosti i da onu koja se pokaže kao neefikasna treba odbaciti u ropotarnicu povijesti. A ono što predlaže kolega Morgan svakako je korak nazad u razvoju čovječanstva i prijeti njegovoj sveukupnoj budućnosti: zauzdavanje naprednih ideja kako bi pomogle u održavanju neisplativih, neefikasnih i nepravednih, a zapravo samo kako bi pomogle u održavanju pojedinaca bogatima i iznad ostatka društva.

Ostale zajednice su slobodne ući u kakav god zajednički financijski aranžman žele, Socijalistička zajednica ima svoj put. Na svako ometanje odgovorit ćemo ovisno o modalitetu toga ometanja.

A slatkorječivo Morganovo nabacivanje floskulama nas iskreno vrijeđa, ne toliko jer se *nama* pokušava baciti prašina u oči, već zato što se očekuje da će se nejasnim metaforama uspjeti prikriti činjenična nedosljednost i dugoročna neodrživost modela kakav se predlaže.

Što se tiče "pomorskog prava", mogu samo ponoviti već rečeno: svaku izgradnju suparničke baze na udaljenosti dva sektora od neke naše baze shvatit ćemo kao neprijateljski čin, bez obzira na ugrađene algoritme, dok će svaka nenajavljena i neodobrena eksploatacija sektora u blizini naših naseobina - uzrokovana prevelikom blizinom suparničke baze *dalje* od dva sektora - također biti shvaćena kao agresija. Međutim, u potonjem slučaju spremni smo iskazati fleksibilnost, no ona mora biti reciprocirana otvorenošću i dobrom voljom suprotne strane. Potpuno ista prava dajemo i drugima i obavezujemo se da na spomenuti način nećemo ulaziti u tuđi prostor, osim kao odgovor na slične postupke.

I, za kraj, replika na repliku pukovnice Santiago:

"Spartanska federacija, ima potpuno pravo podijeliti ili ne podijeliti svoje kartografske podatke, kao i svi drugi. Procjena kako i kada - u potpunosti je naša."

Naravno da ima pravo. Međutim, uživanje ili neuživanje tog prava je stvar političke odluke ili, točnije, procjene, što je, pak, posljedica ciljeva i prioriteta. Dok konkretna politička odluka svakako nešto govori o tim ciljevima i prioritetima, u slučaju tajenja lokacije pukovnice Santiago ti su ciljevi i prioriteti svakako izvor zabrinutosti u vodstvu naše zajednice, ne prevelike, ali ipak primjetne.

Lijep pozdrav, sekretar Yang