Pokusavam te ubiti vec dugo vremena,
zatim se par dana nakon smijati ljubavi u lice
bas kao da te nikad nije ni bilo.
Promatram ljude koji svaki dan u isto vrijeme
otvaraju oci.hodaju planiranim koracima.
Vracaju se kuci ljuti zbog guzve na cesti,
a potom veceraju uz najnovije vjesti
jako ljuti sto su propustili prvih par minuta.
Nije li to bezlicno?
Sada, majstor koji me je nacrtao, noćima u okajanju neprekidno korača ulicama i, baš kao i neki kineski umjetnici, sebe smatra onim što je nacrtao.
Moj zivotni ritam nikad nije bio planiran,
jedino sto se ne mijenja u njemu je...
to da si mu ti potreban.
|