Mistreated
06.09.2004., ponedjeljak
One in a million
Posljednjih dana me obuzima osjećaj zbog kojeg se gubim... Gubim kontrolu... Taj osjećaj koji me proganja posljednjih dana je nemir. Zbog njega ja više nisam ja. Ni ona nova, ni ona stara. Već samo hrpa neposloženih kockica. Opet sjedim na onom starom mjestu i postavljam sva ona pitanja na koja ne pronalazim odgovore. I tonem... Tonem duboko jer ni ne pokušavam da se uzdignem do onog nivoa... Nivoa samokontrole. Zbrkane misli se gomilaju. Pisanje je nepovezano. Besmisleno. Tu počinje kraj. Početka. Nastavka. Kraja. Does anybody else in here feel the way I do? Hello. Is there anybody in there? There must be some mistake You better run all day, And run all night. And keep your dirty feelings deep inside. Waiting, to follow the worms. Have I been guilty all this time? What shall we use to fill the empty spaces? |