|
svijet sličan meni
-svi smo mi LukA Ritz-
If they could love
credits
xxxx |
is this the feeling I need to walk with
Tako malo riječi izgovoreno...a toliki osjećaji... Boljelo je što su so toliko rjetko viđali. No zato se je svakom susretu iznova veselila kao djete medvjediću. I unatoč tome nie bila tužna jer znala je što znači voljeti,znala je kako živjeti s tim.Znala je da ga voli! Osjećaj bio je predivan...voljeti nekog iz nadubljeg kutka srca... Svakodnevno vođena do neba i natrag na krilima ljubavi i misli. No zar je svemu došao kraj? Na ponovnom susretu kojem se najviše nego ikojem prije veselila...nije toliko radosna otišla doma. Ponovo mu je pokazivala svoju ljubav,davala mu ju,pružala...nije tražila ništa zauzvrat,osim malo ljubavi. I dobila je. Barem je ona tako mislila. Njegove riječi kasnije,bile su smješne...nisu imale smisla...ili jesu? Oči se uvjeriše u to... Preda njom stajala je istina,kruta i bolna istina. Zašto sada ovo? Što je učinila? Tražila je odgovor... Njega je pitala... Tražila je odgovor u njegovim oćima,rukama...u zraku,vremenu. Nije ponovo htjela ostati povrjeđena...ali uzalud. Odgovor,istina bolniji nisu mogli biti...bolniji i od mača u grudima. Tolika ljubav,tolika strast...a neuzvračena...ni trunkom ljubavi! Što je učinila,gdje je pogriješila? Tko je kriv? Utjehe u vinu nema...bol ostaje... Pjesma ori se...pjeva se...glas iz ustiju njenih navire i navire...nemože da stane...a suze samo što nisu potekle... Ali ni vika ni najmanja stvar ne pomaže. Ostaje ta bol,ta neozlječiva bol! Što si učinio? Stoji sama...u toj buci...okružena gomilom ljudi...a kao da ih nema...kao da ni nje nema ovdje,ne postoji. Sve se oko nje vrti...sve je umuklo...svaki glas...a muzika krešti u sobi. Što li joj sada preostaje? Čemu da se više raduje? Neka vrag nosi sve! Duhovi uspomena u zraku su...oko njih... Nema više osjećaja niza što...izgubila ih je te večeri. Tog trena... Pa mu stoga ponovo pruža sebe...ali ne i ljubav...sada je samo ostala isprazna strast...pusti poljupci i strast do plesa...koja ju vodi u drugi svijet...njezin svijet. Davala mu sebe više nego ikada prije...ali ništa više nego tjelesno... Trebala je nešto da joj zaokupi misli,da zaboravi. Jedino je u plesu...i pjesmi nalazila utjehu! No i tome je došao kraj. Tako kratka noć....a toliko uspomena...koliko sretnih toliko bolnih. Sljedećih nekoliko dana bilo je nepodnošljivo. Živjela je od jutra do većera,vukla se po kući. Kući...koja se nalazi duboko u šumi,daleko od sviju,dalako od okrutnog svijeta! Dani su prolazili,tuga je postajala još samo jača. Ipak,vrijeme liječi te rane,pomalo,ali liječi... S vremenom se izgubio iza svega,u magli. No još uvijek nije nestao. Još uvijek je tu...u mislima. Koliko puta još se sjeti tih trenutaka,koliko još zna zaboljeti. Slike se vraćaju,uspomene naviru...treba njegovu sliku da se utješi,da se sjeti. Našla ju je...ali je s time našla još i nešto gore... Stara slika...ali ipak bolna...bilo kada bilo...ipak je na slici drugu ljubio. I još danas ostaju sjećanja...još danas ostaje bol. Da li će više kao tada voljeti...da li će ikad za povratak moliti i hoće li se stara ljubav ikada vratiti??? Možda sa ponovnim susretom...a možda i ne. Sada ostaje djevojka,praznoga srca. Sjedi tu,pokraj mene,gleda u prazno,ne vidi što je dalje. Sjedi skupa sa mnom...i nezna kako i zbog čega dalje. over the hills and far away
Švabski...katastrofa...a već vidim da ni sutrašnja matka neće bit niš bolja. Jedino pametno-došo gimnazijalac... Danas stvarno sve za prazan ništ. Frendovi...izgleda da neki to nisu... ...ljubav...tko bi ju shvatil...opet novi udarci...ma... Više ni nie vrijedno spomena... Zato ja i dalje uživam...kolko mi to uspijeva!  PozdraF mojoj Mimi...i Cveki... Ak ima ko kai viška love...skupljamo...humanitarna akcija...traje 9 mjeseci...(znam da je ovo blog i da je zabranjeno reklamiranje ali ipak mi neke znači h životu ta ženska)...trebamo nekoliko stvari pokupovat ali glavna su kolica! Hvala! Za kontakt se obratite meni! E.I. ...tirred of being sorry.......
Od hrpetine isprobanih bilo je i vrijeme! Jedino kai sad iam za reć jest da vojim svou Norby... ...i da ju neću izgubit...nikad!!!  Juujj...držite mi sutra fige...da nekaj uspijem prepisat na švabskom...neda se to meni nekaj pretjerano učit!  I veliiikiii pozdrav mom ˝susedu˝ Antoniu koi danas ima rođendan! Malac,sve najbolje...dobro došel h 20. desetljeće....hih puno pozdrava od mene...........noćkizza Nisam pozdravila jednu od najboljih grupa za koje sam ja ćula! hiiiiiiiiiiiiiiii Veliki pozdrav moim desinćanima, legendama,s koima je zakon rođkase slavit... Oni po koima je ovai blog i nazvan... Naši Letargusi!!! Ljudi-rulate!!! Brane,Nikola,Sale,Silvio,Krizman...i ubite me ak sam kog zaboravila... ...al kasno je!  this is me for forever,one of the lost one
Sutra opet škola... i opet novi raspored...uff...  Ali kako god,vikend je supach prešel... Subota...isseee,sve me boli...pa na oj na probu... ...još i više od probe.....aaaaaaa A na večer fešta! Ivana časti,ima rođkas...legendaaaaaa!!! **Suseda...zakon si!!!!*** Al baš je bilo kuLL...od namjeravanog Zagija završili na rođkasu i to jedno podulje vrijeme! A nedjelja...stvari vezane uz školi nisu dolazile u obzir!  A ionak me cijeli dan nije bilo doma...Zagrebbbb...... Al najljepše od sveg danas je bilo videt mog ´najdražeg´ bratića!!!  Ma uglavnom,život je super!!! Kak bi Funky rekla:život je jebenica!  Tak je Ive! E a sad slijedi jedno pošteno pajkanje... Pozz svima...puno pretrganih pozza od mene...bye.  p.s. Lets goooo vatreniiiiii!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! ...will we ever be happy???
Nova,neiskusna a puna želje da naučim... Ponekad se zapitam gdje to živimo... ...namogu a da ne kažem kakvih sve ljudi ima u životu... ...mou Tiku su povrijedili...basterdi...  Kako možeš biti takav i bez ikakva razloga se uplitat u tuđe živote??? A u takvom svijetu živimo...šta češ... Ali zato još uvijek ima onih koi nas vole i koi su tu za nas kad treba! hihi.....iam i ja nekog novog kome totalno vjerujem... Tko bi reko ali tak je.....beba,vojim te!  No...to bi bilo sve za prvi put! hh :)) Puno pozdrava od Bubia...mwaa!!! |
