|
ja stvarno...... ne mogu vjerovati. u totalnom sam soku.
sjecate se onih plesova zbog kojih se isplati zivjeti??? e pa... jedan se dogodio veceras.
znam ja da ljude ne treba suditi prema nekim stvarima koje nisu bitne. znam da prvi dojam koji steknes o osobi zna jako prevariti. ali ipak... ipak me iznenadjuje koliko me iznenadio. nazovimo ga rubi (ne pitajte zasto).
dakle rubi. pitala sam ga za ples cisto iz zafrkancije. i... ja eto, jednostavno, ne mogu vjerovati sta se dogodilo... dogodio se klik. spoj. pravi. u trenu. tamo gdje sam ga najmanje ocekivala.
kako me je samo primio. koliko samopouzdanja. koliko dobre energije. usmjerene bas kamo treba. kako me je samo vodio... tamo gdje je htio. ali opet sam imala slobode... da mastam...
ali kad bi me okrenuo ledjima na sebe, primio bi me toliko odlucno, toliko hrabro, toliko njezno... toliko... ah... (pjesma je bila kao neka rumba)
to se tako tesko moze opisati!!! zasto?? :( nisam mogla doci k sebi od svih tih pozitivnih osjecaja. toliko me dobro vodio!!!!!!!! odrzavao bi tu napetost svog i mog tijela, tako kvalitetno... samo sam razmisljala o tome gdje ide sljedeci pokret, kako, kretala se zajedno s njim... osjetila sam.
nije bilo jednostrano. (niti ne moze biti jednostrano!!) rekao je da sam pravo iznanedjenje. vidjelo mu se ne licu (kao vjerojatno i na mome) da uziva. vidjelo se po plesu.
jooooj..... trudim se, ali ne mogu. ne mogu opisati to. to koliko sam uzivala. zao mi je....
kako mi je drago zbog ovoga. ima nade. ima ljudi. ima razloga nastaviti. nisam ja ni sumnjala u to, ali lijepo je dobiti maleni znakic.
ponasam se kao da je taj ples nesto... nesto... nesto kozmopolitskog znacenja. e pa... moja definicija dobrog plesa kaze da je to upravo onaj zbog kojeg cu se osjecati tako....
|
