Kada covjek shvati da je spao na samo dno, vec je kasno za promjene. Nesto je sigurno izgubljeno za cijeli zivot. Bila to neka reputacija, ugled, osoba ili materijalna stvar. Ona je izgubljena za stalno i nema povratka. Tada covijek shvati da je cijelo vrijeme ono sto je radio zapravo bilo krivo. Prije je bio najpametniji i uvijek u pravu. Sada shvaca da je pogrjesio i da ga ta pogreska kosta ozbiljnih stvari i da mu se zivot promijenio. Ne na bolje, na gore. Zatim pokusava svim snagama ispravit pogresku, ali ona je nepopravljiva. On ostaje oznacen. Oznacen cijeli zivot ili jako jako dugo vremena. Neke osobe dno stoji i samog zivota.

Covjeku se zna desit da kroz zivot prolazi kao kroz neku pricu. Zatim se u njegovoj blizini ili poznanstvu desi nesto strasno. Dodje do šamara adrenalina, te se on otrijezni i odjednom se vrati u realnost. Postaje svjestan svih mogucnosti koje ga cekaju, bile one dobre ili ne, a nakon nekog vremena ta realnost se opet izgubi i ulazimo opet u neki zivotni kontinuitet koji se pretvara u pricu, nekima i san. Cudan je zivot ali dno nam je za petama makar se nekima cinilo da dno dodiruju samo propale osobnosti i izopaceni ljudi.

Jeste imali kontakata sa dnom i koliko je za vas dno duboko?
pozdrav

by: On