jutro je pocelo vrlo mirno. lezala sam u krevetu i kroz prozor gledala u nebo. jos je bio mrkli mrak a meni se nije spavalo.
gledala sam kako mutna svjetlost polako nadvladava tamu i slusala kapljice kise.
bas mi je falio netko pored mene.
ja sam velika maza. ujutro, kad mi je toplo u krevetu, mogla bi se mazit duuugo.. ok ne predugo jer bi se napalila i poševila ali.. you get the point.
dakle.. pocinje mi falit decko. istina, odlucila sam bit sama neko vrijeme da se odmorim od svega ali fali mi.. fali mi netko tko se smije istim stvarima ko i ja, ko kuzi da ako sam ljuta treba bit najbolji prema meni a ne vratit mi ljutnjom, netko tko je lud ko i ja a da je opet normalan.
fali mi moj frend da me mazi i pazi i ljubi i...

eto, danas je pocetak radnog tijedna, predamnom su novi izazovi.. neznam kako cu to izdrzat..tijelo mi je na zemlji a misli u sedmom nebu..

jel vas ikad itko pita kako se osijecate?

pussa