ove bi noci mogla napisati najtuznije stihove.
pomisao da ga nema. osjecaj da sam ga izgubila.

slusati beskrajnu noc, bez njega jos beskrajniju.

ovo kako se sad osijecam nezelim nikome. ni najgorem neprijatelju.
ozgubila sam jedinu osobu do koje mi je stalo.
jedinu osobu za koju bi zivot dala i sve bila spremna napraviti.
izgubila sam svog najboljeg prijatelja i najvecu ljubav.

zasto?

zato sto sam bila beskrajno glupa.zbog jedne recenice koju uopce nisam mislila. zbog svoje jadne nepromisljenosti.

nevoli me vise. i samo to je vazno.

ne mogu plakati. osijecam kao da mi srce puca.. na bezbroj malih komadica.. nemogu ovaj osjecaj podnjeti, pre jak je.. bez njega nista nema smisla..

mozda je ovo zadnji post..