petak, 29.07.2011.
Opet će nas zagrljene,naći skupa zora bila..
E da..konačno su došli ljetni praznici,jedva sam ih dočekala,a vjerujem i svi ostali.Dosta je više škole,vrijeme je za odmor i uživanciju,KONAČNO! :D
Jedva sam čekala da odemo na more, nisam više podnosila ovo mjesto i ljude oko sebe..samo sam se htjela maknut od svih i otić u Šibenik,mjesto na kojem pustim mozak na pašu i boli me briga za ostale.Tamo sam imala frendicu,pa mi nije bilo dosadno,ali da nje nije bilo,mislim da bi umrla dolje od dosade.Kad god dođem na plažu,dolje samo neki dedeki i bakice,NIJE BILO NIKOGA PRIBLIŽNO MOJIH GODINA,i to me izluđivalo,kao i uvijek.Ali naravno,nisam dopustila da mi to pokvari odmor.
Svaku večer išla sam u šetnju plažom u nadi da ću vidjeti nekoga,nije bitno koga,samo da je približno mojih godina(osim Nine) jer nisam znala šta da radim kad sam stalno bila sama dolje.
Ali zato sam jedva čekala da ponovno dođem doma i konačno počnem sa praksom,pogotovo zbog toga što sam došla u novu sredinu,među nove ljude,a pogotovo zato jer tamo nije bilo mojih staraca koji bi me kontrolirali 24 sata na dan.Jednom riječju,DOLJE SAM SE KONAČNO OSLOBODILA svojih staraca.Prvi dan kad sma došla dolje,najveći strah bio mi je- dali ću se uklopiti među njih? kako će me prihvatiti? Ali kasnije sam shvatila da je početni strah bio uzaludan jer su me super prihvatili :)
Čim sam došla,samo sam molila Boga da nešto ne slomim ili potrgam jer bi se onda stvarno upucala.Ali hvala Bogu dragom,ništa takvog se nije desilo.
Dok sam prala čaše za šankom,krajičkom oka sam primjetila da se vratašca kuhinje otvaraju i iz njih me gledaju 2 najljepša smeđa oka koja sam ikad vidjela.Pošto nije (još :D) znao moje ime,obraćao mi se sa:"hej,ti nova!" To mi je u početku bilo malo smiješno ali sam se s vremenom navikla.Tada me upitao da,ako nisam u gužvi,dođem da se upoznamo,ako me nije sram;na što sam ja sam ponosom odgovorila:"A zašto bi me bilo sram?", i od njega dobila smješak koji nisam ni očekivala.Nekoliko minuta nakon što je zatvorio vrata,imala sam osjećaj kao da me netko odnekud promatra.A kad sma se okrenula,imala sam što i vidjeti:on je stajao iza mene,ni sama ne znam koliko dugo.
Kad sam ga pitala koliko dugo tu stoji,dobila sam očekivan odgovor:"dovoljno". Predstavio se kao Kristijan.Malo smo razgovarali,a kasnije je morao natrag u kuhinju( što nije značilo da ja ne mogu doći do kuhinje :P).
Sljedeći dan,čim sam došla,vratašca kuhinje ponovno su se otvorila,ali ovaj put me iz njih nije gledao Kristijan,nego netko drugi.Kad sam otišla u kuhinju da se upoznamo,rekao je da se zove Mirko.Bila sam najsretnija osoba kad sam vidjela kako su me dobro dočekali i prihvatili.
Nakon nekoliko dana počela sam se intenzivnije družiti s Kristijanom,pto me iznenadilo,jer sam bila uvjerena da se neće htjeti družiti samnom kad skuži koliko zapravo imam godina.E da,sad da vam još i to kažem,kad smo pričali o godinama,nije mi vjerovao da još nemam ni 16.On je mislio da ja imam najmanje 17,barem je tako rekao.Nakon toga pogledom je prešao preko mog tijela i odvratio mi da uopće ne izgledam kao da još nemam ni 16.Na to sam bila malo polaskana,ali mi je i bilo malo neugodno,što je on(hvala Bogu)primijetio,pa je promijenio temu.A ni tema poslije te nije mi bila baš najugodnija.Počeli smo pričati o dečkima,tj. da budem preciznija,o mojim dečkima.Nije mi vjerovao niti to da nemam dečka,ali dobro,njegov problem.
Jedan dan smo se Kristijan,jedan tip i ja nešto dogovorili,i ja sam sad trebala reći šta ja hoću,pa će oni meni to ispunit.Hoću reći,Kristijan će mi ispunit.Cijeli dan i noć sam razmišljala šta bi mu rekla,a kad sams e sjetila šta želim,ustrtarila sam se jer nisam znala kako bi u to rekla.Htjela sam nešto što i on koristi,ali sam htjela imat svoje,da ga ne moram stalno žicat.Kad sam došla u kuhinju,on je jeo.Nisam znala kak da mu kažem,pa sma malo zavlačila glupim pitanjima.Kasnije je on mene pitao dal sam odlučila šta hoću i rekla sam da da.Budući da nisam htjela da nas ostali čuju,naslonila sma svoju ruku na njegovu i na uho mu šapnula šta hoću,a kad sma mu rekla,jadnik se skoro ugušio hranom.Nije mogao vjerovat da je dobro čuo,pa je ponovio pitanje,a na njega je dobio pozitivan odgovor.Njegovo sljedeće pitanje bilo je:" Ali,rekla si mi da ti to ne trošiš",na što sam mu odgovorila da sma to rekla kako konobar ne bi nešto posumnjao.I,na moje iznenađenje( ali i olakšanje),pristao je.
Već sljedeći dan donio mi je ono šta sam ga tražila,ali,način na koji mi je to dao potpuno me ostavio bez daha.Pozvao me u kuhinju,i,pazeći da nas nitko ne vidi,nježno položio moje ruke u svoje.
Osjećala sam se kaou sedmom nebu, a kad mi ih je predao,kratko je odgovorio:" Kasnije dođi da ih zajedno iskoristimo :) ".Možete si zamislit kak sma se osjećala,bila sma u sedmom nebu;ma kakvom sedmom nebu,ma u oblacima!
Kad sam došla tamo,već me čekao na stepenicama,s pitanjem: " Pa di si ti tak dugo?",na šta sam ja rekla da sam još imala posla za šankom.Nedugo zatim,počeli smo pričat o dečkima/curama,izlascima i ostalom.Kad smo pričali o izlascima,rekla sam kako se doma osjećam kao u zatvoru,na šta je on pitao:" Pa kaj imaš rešetke na prozorima akd kažeš dase osjećaš kao u zatvoru?",na šta sam se ja nasmijala i objasnila mu da me starci ne puštaju da budem vani nakon 23,nego bi oni htjeli da ja idem na kavu s frendicom u 6,a ne u disko u 23! Onda najrađe ne bih ni išla nigdje,kad ne mogu bit tamo.On se složio samnom.Također smo pričali o moru,kućama na moru i Zrću,između ostalog.
Piato me,kad bi h imala kuću na moru,gdje bi ona bila,na što sam ja odgovorila da bih htjela negdje u okolici Šibenika ili Zadra,na što me on pitao:" A zašto ne bi išla na Pag,pa da odeš na Zrće?" Moj odgovor bio je da mi je glupo ić na Zrće ako nitko od prijateljica ne ide samnom,na šta je on reko:pa ja ti idem skoro svake godine tamo,mogla bi ić samnom.Nakon tog razgovora,pokupila sam se i otišla natrag na svoje radno mjesto.
nakon par dana,ponovno smo se našli na stepenicama i razgovarali.nakon malo dulje šutnje,ja sam prokomentirala kako mi je vruće,na šta je on reko: pa skini majicu,bit će ti lakše.Ja sam ga nakon tog pitala: kome će bit lakše,meni ili tebi?,a za taj komentar podario mi je osmijeh :)
E tu je sad još jedan dečko,ali ovaj put,on je radio samnom na šanku.Zvao se Josip.Počeli smo razgovarati,i skužila sam da,zapravo,nije puno stariji od mene.u zezanciji(barem mislim) pitao me dal ćemo ić na kavu,na šta sam se ja nasmijala jer nisam vjerovala da me on ozbiljno to pitao.Ali,na moje iznenađenje,njegovo je lice odavalo ozbiljnost.
Sveukupni dojam:ne može bit bolji :D
A što se tiče Kristijana,u jednom trenutku sam mu htjela reć da mi se sviđa,ali nisam.A mislim da je tako i bolje.On je ipak stariji od mene par godina(neću otkrit koliko :P),pa nisam znala kako bi reagirao ako bi mu rekla.Bojala sam se da me ne ismije,kako mi se desilo prošli put.Ali dobro,što je,tu je.On je sad na godišnjem,tako da ćemo se(nadam se),vidjet tek za par tjedana
Do sljedećeg posta :)
- 09:50 -
