Meet you there

Eto za početak htio bih sad malo za promjenu napisati nešto a da nije priča ili štafeta. U zadnje vrijeme se osjećam kolko dobro toliko i loše. Baš razmišljam o svemu čemu se imam veseliti... a mnogo je toga u zadnje vrijeme, a opet imam i za dosta toga žaliti. Vjerujem da će se svima ova pjesma koju sam stavio učiniti poznatom. Naime meni se sviđaju i riječi i sama pjesma i nekako mogu opisati ono što se događa oko nas. Nekako mi se čini da sve oko nas propada, a mi ništa ne činimo, mi nikako da zaustavimo to propadanje... kud svi turci tud i mali mujica... No ja se uvijek trudim ostati na površini, pokušavam svoje najbliže i najdraže povući sa sobom ili barem zaustaviti njihovo propadanje, no to je ustvari težak posao kada ga radiš sam...
Ustvari malo bolje kada sagledam sve što radimo radimo sami, radimo to samo mi i nitko više. Uvijek je dobro imati podršku, ali podrška je samo to... podrška i ništa više, a ponekad je jako teško ići sam, ponekad podrška sama po sebi nije dovoljna. No sada eto napokon dolazim na temu. Puno je prijatelja, al malo je onih pravih za koje znaš da će dat ne jednu neg obje ruke u vatru za tebe. Ja sam hvala bogu sretna osoba po tom pogledu i postoji najmanje jedna osoba koja bi dala obje ak ne i treću ruku ;D za mene u vatru.
I tako ja svake večeri kad legnem u krevet razmišljam o jučer, razmišljam o danas, razmišljam o sutra... razmišljam o budućnosti ponajviše i što vidim? Jednog dana vidim sebe s nekim poslom, vidim se kako dolazim kući, kako me dočekuju djeca i žena, kako smo svi sretni i zadovoljni, a onda se sjetim da su to ustvari ni manje ni više nego filmske scene. Istina, možda se i dogodi, ali teško... ja se naravno iskreno nadam svemu tome, nadam se da ću jednoga dana imati obitelj i da ću biti sretan zbog toga, da će mi to biti poticaj, a ne teret. Do tada mogu samo se nadati i zamišljati.
Ali što više prolazi danas i što više dolazi sutra primjećujem baš ono što mi i kaže naslov ovog posta a to je da nema sutra... Sutra polako nestaje, iščezava zajedno s mojim mislima, ja tonem u san, a te me misli ponekad proganjaju i u snu. Vidim sebe samog, starijeg čovjeka koji gleda album sa slikama, koji se smije na neke i plače na druge, vidim čovjeka koji izvadi jednu sliku iz tog albuma pogleda je malo bolje, nasmije se i samo zatvori oči... više se ne budi, barem je umro sretan.
Ostanite mi dobri, lijepi i pametni.