danas oko 16 sati umrla je jedna divna osoba.
Mama, kćer, prijateljica, profesorica, veliki borac i optimist.
Za koji dan je trebala napuniti 41. godinu. Točno je 20 godina starija od mene. Bila je to zafrkancija - naime Mirza Džomba - koji nam se objema svođao, je meni bio "taman" 10 godina stariji, a njoj "fino" 10 godina mlađi.

Subota će biti grozan dan. Ne znam tko će biti u stanju prežaliti Silviju.
Toliko se sirotica napatila, i bez obzira koliko se borila - zloćudna bolest je pobijedila i oduzela nam ju. Sve je počelo u rano ljeto, i dolazeći na posao svakog dana sam u prolazu kroz Kamenita Vrata molila, barem na nekoliko trenutala da joj se poštedi život. i sve je izgledala da će biti bolje, ali ne. U Studenom sam ju zadnji puta srela i šetala njezinu retrivericu Britu. Što je bolest bila gora, manje sam ju uspjela čuti. Ne znam što reći njezinom sinu. Ne znam kako utješiti njezine roditelje.

ne znam ništa, a očaj me hvata jer sam vjeru sasvim izgubila već odavno, a ovakvi događaji samo potrvđuju da nema tamo ničega, već da se mi tu samo tješimo da je negdje "iza" sve bolje.