U posljednje vrijeme viđamo sve više slučajeva u javnosti u kojima se javljaju tako zvane „feministice“. Profesionalne feministice – bilo bi to bolje rečeno, ako se pita mene. Kroz pop kulturu; sve te serije, komedije, filmove i slično – dojam o feministicama i feminizmu koji sam dobila bio je vrlo loš. Feminizam je jadikovanje neudanih ružnih baba - usjedilica, koje mrze muškarce, a najviše ih mrze zato što ih niti jedan nije htio. Eto to je slika koju ljudi većinom imaju o feminizmu i feministicama.

Upisavši studij sociologije, najviše sam se zainteresirala za sociologiju roda. Sociologija roda je proučavanje socijalno oblikovanih muških i ženskih uloga, odnosno identiteta. Bez temeljitog poznavanja feminističke teorije nemoguće je proučavati ove razlike.

Stoga sam odlučila s vama podijeliti svoje bilješke s predavanja i one koje sam napravila čitajući knjigu G. Ritzera: Suvremena Sociologijska Teorija.



Što je zapravo feministička teorija ?

Feministička teorija usredotočena je na ženu na 3 načina.

Prvo. Početna točka i osnovni predmet istraživanja jesu situacije i iskustva žena u društvu.

Drugo. Ova teorija pokušava proučiti svijet s distinktivno povlaštenog stajališta o položaju žena u socijalnom svijetu.

Treće. Feministička teorija je kritička i aktivistička zato što se sa ženske pozicije trudi stvoriti bolji svijet za žene, a time, smatraju one, i za cijeli ljudski rod.

Ovo je sada već nešto, zar ne?

Nije mi cilj pisati o povijesti feminizma. Ovdje ja ponavljam za ispit – jasno ?

Krenimo dakle dalje.

Talcott Parsons je predstavnik funkcioanlizma i kao takav smatrao je kako sve društvene institucije imaju svrhu u društvu – poput obitelji, a razumijevanje te funkcije je zadaća sociologije. Smatrao je da bi obitelj mogla funkcionirati u njoj bi morala postojati podjela rada prema spolu u kojoj odrasli muškarci i žene imaju različite uloge. Muškarci koji povezuju obitelj se širi socijalnim sistemom moraju biti „instrumentalni“ u svojim orijentacijama, te stoga moraju pokazivati osobine prodornosti, ambicija i samokontrole. Žene, čiji je zadatak zapravo organizacija unutarnjeg funkcioniranja obitelji, podizanje i podržavanje djece i odraslih muškaraca, te stoga moraju biti „ekspresivne“, odnosno, blage, hraniteljice, one koje vole i emocionalno su otvorene. Ukoliko pak muškarci i žene u svojim obiteljskim orijentacijama i funkcijama postanu pretjerano slični – njihovo međusobno natjecanje razoriti će obiteljski život. Ovdje zapravo vidimo da je sociologija spolnih uloga bitno antifeministična po svojoj orijentaciji – što predstavlja možda najvažniji razlog neuključivanja feminizma u glavni tijek razvoja sociologije sve do 60-ih godina.

„Zašto o ženama ? “ i „Zašto je navedena situacija takva kakva jest?“

E tu slijedi zbrka !

Postoje tri odgovora na ova dva pitanja.

Prvi odgovor tvrdi da su položaji žena i žensko iskustvo u većini situacija različiti od položaja od položaja muškaraca u istim situacijama. Zbog toga, ovaj odgovor nazivamo Teorijom razlike.

Drugi odgovor tvrdi da ženina pozicija u mnogim situacijama nije samo različita nego je manje povoljna, pa čak i nejednaka u odnosu na položaj muškaraca. Govorimo zapravo o proučavanju prirode te nejednakosti. Zato se ova teorija naziva – Teorija nejednakosti.

Treći odgovor tvrdi da se situacija žena mora shvatiti u pojmovima izravnih odnosa moći muškaraca i žena. Žene su ugnjetavanje, ograničavane, ukalopljene, iskorištavane i zloupotrebljavane od muškaraca. Upravo zbog tih razloga, ova teorija se naziva Teorija ugnjetavanja.


Teorije o razlikama između rodova

Usredotočenje na razlike među rodovima manje značajan segment suvremenog feminizma. U okviru ovog pristupa postoje i istraživački dokumenti s nalazima o muško/ženskim razlikama koji su bitno utjecali na suvremeno feminističko razmišljanje. Osnovna tema u literaturi o razlikama među rodovima sadržana je u tvrdnji da je unutarnji psihički život žene – u najopćenitijem smislu – različit od muškog (op.a. - ha ! kao da to do sad nismo znali !)
U svojim osnovnim vrijednostima i interesima,
u svojim vrijednosnom prosuđivanju,
u konstruiranju motiva postignuća,
u literaturnoj kreativnosti,
u svojim seksualnim fantazijama,
u svom osjećaju identiteta,
u procesima osvještenosti i individualizacije, žene imaju različitu viziju i doprinos konstrukciji socijalne stvarnosti.

Druga nam pak tema konstatira da je sveukupno oblikovanje ženskih odnosa i ženskih iskustava distinktivno.

Žene se prema svojim biološkim potomcima odnose drugačije od muškaraca.

Dječaci i djevojčice se igraju na različite načine,

Odrasle se žene međusobno odnose specifično.

Konačno – ukupno životno iskustvo žena, od najranijeg djetinjstva pa sve do starosti, fundamentalno je različito od muškog.

Objašnjenja psiholoških i relacijskih razlika između žena i muškaraca uglavnom se mogu svrstati u tri osnovna tipa:

a) Biologijska objašnjenja
b) Institucionalna objašnjenja
c) Socijalno-psihologijska tumačenja


Teorija o nejednakosti između rodova

Postoje četiri teme o nejednakosti između rodova. Pa krenimo redom onda ! Samo hrabro !

1) Muškarci i žene nemaju samo različiti društveni položaj, nego su i nejednako locirani u društvu. Žene dobivaju manje materijalnih sredstava, imaju niži socijalni status, manju moć i manje mogućnosti samoaktualizacije od muškaraca koji se nalaze na istom socijalnom položaju – bez obzira da li se taj položaj osniva na klasi, rasi, zanimanju, etnicitetu , religiji, obrazovanju, nacionalnosti ili nekom drugom socijalno značajnom činiocu.
2) Ova nejednakost proizlazi iz organizacije društva, a ne iz neke bitne biološke razlike ili razlika između žena i muškaraca osnovanih na različitim odlikama ličnosti.
3) Tema svih teorijskih nejednakosti tvrdi da, iako se individualna ljudska bića mogu do izvjesne mjere razlikovati po svojim potencijalima i naslijeđu, ne postoji nikakav značajan obrazac prirodne varijacije koji bi bi razlikovao spolove ! Sva ljudska bića odlikuju se dubokom potrebom za slobodom, koja teži samoaktualizaciji koja ih usmjerava da se prilagode ograničenjima ili prilikama situacija u kojima se nalaze. Ako bi se tvrdilo da u tome postoji nejednakost između rodova, tada bi to bilo isto kao kada bi kazali da su žene s obzirom na svoju situaciju manje nadarene od muškaraca u realiziranju zajedničke potrebe muškaraca i žena za samoaktualizacijom.
4) Sve ove teorije samo afirmiraju činjenicu da se opća situacija može promijeniti.

Dvije glavne varijante suvremene feminističke teorije koje pokušavaju objasniti razlike između rodova o kojima se raspravlja su: liberalni feminizam i marksistički feminizam.

Liberalni Feminizam

Ovo je najprošireniji pristup unutar suvremenog ženskog pokreta u Americi – on predstavlja osnovu velikog dijela pisanja o ženskim karijerama, o jednakim obavezama oba roditelja i o potrebi za uvođenjem školovanja male djece koje se neće temeljiti na spolnim razlikama.
Liberalna feministička teorija objašnjava nejednakost između rodova : nejednakošću spolne podjele rada, postojanjem posebnih javnih i privatnih sfera socijalne stvarnosti spolova, primarnošću muškarca u javnoj, a žena u privatnoj sferi, kao i u sistemskoj socijalizaciji djece kako bi kasnije lako mogla zauzeti uloge i područja aktivnosti prikladne njihovim rodnim razlikama. Liberalni feministi ne vide neku posebnu vrijednost privatne sfere – osim što možda omogućava emotivnu otvorenost. Privatna sfera se sastoji od beskrajno ponavljajućih zahtijevanja, besmislenih, neplaćenih i podcjenjujućih zadataka, povezanih s kućanskim poslovima – briga o djeci i pružanje emocionalnih, praktičnih i seksualnih usluga odraslim muškarcima. Stvarne nagrade u socijalnom životu – novac, moć, status, sloboda, mogućnost napredovanja i vlastita vrijednost – omogućene su samo u javnom području. Sistem koji ograničavaju ženi pristup toj sferi, ograničava je zbog odgovornosti privatne sfere – izolirajući je u privatna domaćinstva, a njihove partnere oslobađa bilo kakve podjele svakodnevnih poslova u privatnoj sferi, pa stoga takav sistem proizvodi nejednakosti između rodova. Liberalni feministi naglašavaju da SEKSIZAM – ideologija koja se dijelom sastoji od predrasuda i diskriminacijskih praksa protiv žena, a dijelom od preuzetih pretpostavljenih stavova o „prirodnim“ razlikama između žena i muškaraca koje odgovaraju njihovim različitim socijalnim sudbinama. Upravo zbog seksizma, žene su od ranog djetinjstva ograničavane tako da mogu preuzeti svoje odrasle uloge i u njima „umanjujući“ svoje pune ljudske mogućnosti, pretvarati se da su manje inteligentna, ovisna, nesvjesno potištena bića, oblikovana ograničenjima i zahtjevima specificiranim ulogama svog roda.

Jessie Berbard u svojem djelu „Budućnost braka“ govori kako je s kulturnog aspekta, brak idealiziran kao sudbina i glavni povod ispunjenja žena; spoj blažene ljubavi za dom, a odgovornost i ograničenja za muškarce. Institucionalno – brak ojačava ulogu muža s autoritetom i slobodom, i svakako s muževljom obavezom da djeluje izvan okvira doma; brak kombinira ideju muškog autoriteta sa seksualnom nadmoći i muškom snagom; on određuje ženama da budu podložne, ovisne, „ispražnjene“ i u biti orijentirane k aktivnosti i dužnostima izoliranog domaćinstva.

Postoje 2 tipa braka: muški brak u kojem on misli da je ograničen, stiješen, dok zapravo uživa sve ono što norme određuje – autoritet, neovisnost i pravo na kućni, emocionalni i seksualni servis njegove žene. Postoji i ženski brak - u kojem ona afirmira kulturno vjerovanje o ispunjenju, dok zapravo iskustveno doživljava normativno ustanovljenu bespomoćnost i ovisnost, obavezu osiguravanja kućne, emocionalne, seksualne usluge, kao i postupno „umanjivanje“ nezavisnosti mlade osobe, kakva je bila prije udaje.

E sad slijedi nešto iznenađujuće – rezultat gore navedenog može se naći u podacima kojim se mjeri razina ljudskog stresa : udate žene, neovisno o tome koliko bile zadovoljne, i neoženjeni muškarci, neovisno o tome što misle o svojoj slobodi, na različitim izmjerima indikatora stresa zauzimaju najviša mjesta, uključujući lupanja srca, nesvjestice, glavobolje, noćne more, živčanih slomova . . .
S druge strane – neudate žene – bez obzira kakvu stigmu morale podnositi, kao i oženjeni muškarci – na indikatorima stresa zauzimaju vrlo niska mjesta.

Stoga je brak dobar za muškarce, a loš za žene i takva će se situacija i nadalje zadržati sve dok se parovi ne osjete dovoljno slobodnima da prevladaju institucionalna ograničenja i ne dogovore se o tipu braka koji najbolje odgovara njihovim individualnim osobinama i karakteristikama ličnosti.

Liberalni feministi smatraju da je idealni raspored rodova onaj u kojem svaka osoba sama odabire svoj životni stil, podesniji za nju ili njega, no tako da takav odabir bude prihvaćen i respektiran, bio to stil ponašanja kućedomaćice ili kućedomaćina, neudate žene koja ostvaruje karijeru ili stil života obitelji s 2 prihoda s djecom ili bez njih, stil života u heteroseksualnoj ili homoseksualnoj zajednici. Liberalne feministkinje smatraju da spomenuti ideal ojačava praksu slobode i jednakosti, koja je ključna za kulturu Amerike.

sređujem raspored za nadolazeći radni tjedan.

lijepo sam se usosila, nema šta ! Mogla sam biti sjajno usmjerena u ono što me zanima, ali ne ! Moram ja svoju gubici turiti u svaku lonkicu i što god da zasmrdi na zanimljivo - moram se ja toga dočepati, Rujan će biti u radnom raspoloženju. Potrebno je dati uvijet iz drugog predmeta i nabubetati neke gluposti.Baš sam tipkala bilješke na komp. Blože koliko bi bilo jednostavnije da imam onaj mali macbook da sve mogu istipkati kad imam vremena na faksu - u pauzi, a ne ovako.
razmišljala sam da neke bilješke podijelim i na blogu, ali bilo bi to naporno za moje potencijalne čitatelje.

u pauzama umjesto da se bavim hrvatskim srednovjekovljem- čituckam biografije i knjižureine koje su mi obilježile prošlo ljeto. Sjetih se davno zaboravljenog obećanja koje sam dala tu na blogu - da ću pisati o Romanovima. Kako mi je samo žao što sada to ne mogu. To bi htjela više od svega. Pun mi je kuher Webera, društvene stratifikacije, društvene mobilnosti i teorija elita. Giddens, Pareto, Mosca, Linton i ostale ekipice.

Dogovorimo se !

AKO (optimisti neka čitaju "kada") dam godinu do kraja Rujna - hvatam se pisanja o Romanovima !

eto može tako !

baš sam neki dan naletila na nekoliko stranica o misteriju Anstazije i priče o Ani Anderson. Ma joj čut ćete sve što vam imam za reći AKO se riješim ovih sranja sada. Čisto jedno trivijanlo aktualno pitanjce za čitateljstvo :

Koji je vladar prvi navjestio rat terorizmu ?

da vas čujem !

ko zna zna - tko ne zna - uskoro će saznati !

Nakon nekoliko napadaja da izbrišem ovaj blog ili ga barem napravim nedostupnim, napisala sam u planer da to nije uredu. Pa tu su mjeseci mojeg života, moj trud i razmišljanja. Jest da ima i srana ali jebi ga.

Fakultet je u mobilnom stanju. Doslovno. Ma sve je to za naše dobro, tješim se.

Preko ljeta sam oboljela od teškog poremećaja Milana Bandića. Počela sam, naime - govoriti o sebi u trećem licu. Ispočetka je to čudno u zabavnom smislu, ali sada je već bolesno i mislim da kao pravo osvješteno biće trebam na rehabilitaciju uz potporu obitelji i prijatelja, pa se vratiti u velikom stilu na sva zvona.

Počinju planovi za novu akademsku godinu. Gotovo sam sigurna da će ova godina biti presudna. Da ću već moći eliminirati neke predrasude o budućem zanimanju i više se usmjeriti onome što me zaista zanima, bez obzira što mi ljudi okolo govorili. Od sada takve odluke donosim sama bez savjetovanja napornih osoba jer do sada mi nisu pretjerano pomogle.

Toliko za sada.