Eto da i vam ja poželim sve najbolje.
Prije točno godinu dana sjedila sam na istom mjestu, umorna ko pas, bjesna na cijeli svijet a ponajviše na sebe. U glavi su mi tutnjale cajke i "miris" žuje, morila me glad, a istovremeno gađenje prema bilo čemu što bi moždfa moglo ili ne biti jestivo. Mislim da već prvim danom 2007. mogu reći da je poboljšanje znatno. Sjedim u toploj fotelji u onom istom kutu kao i lani i prate me zvukovi iz Beča. a ponajviše sam vesela i čila.


U 2007. sam ušla sa 14 kilograma manje - što je ispalo dobra "investicija" za mene osobno najviše. Više nisam zabrinuta maturantica, već više zabrinuta i pomalo zbunjena studentica preve godine. Iako je studentski život poprilično naporan - ne bi se vratila u kožu maturantice NIKADA jer sam imala osjećaj da ću Novu 2007. dočekati proćelava od silnih briga i stresova.

Doček 2006. godine je bio toliko grozan da sam imala osjećaj da će apsolutno svi planovi za dotičnu otići u neku stvar. Umjetso ljupkog dočeka u seoskom KUD - moja avantura se pretvorila u doslovno jebanje u zdrav mozak - da oprostite na izrazu, ali ne postoji drugačiji niti prikladniji. Večer je počela ispijanjem pivice uz pratnju Novog Vala, oko 22 sata pridružio ss Thompson već tada sam se počela bojati za vlastito duševno zdravlje. Znala sam vrlo dobro što me čeka nakon Thompsona - folk glazba preko Drine. I bilo je tako sve do 7 ujutro, kada sam uspjela naći spas u lokalnom taksistu koji je jurio u Zagreb na posao. Spasio me. Psovala sam kolegici sve po spisku. Kako sam mogla znati da osoba koja samnom ide na Lisinksi Subotom zapravo ima tako mračnu tajnu koju tako vješto skriva ispod tih svjetlih trepavica i nevinih očiju...Do tih jutranjih sati spasilo me onih nekoliko satova yoge i meditacije koji su mi donekle omogućili da se isključim i umom preselim u neki drugi svijet. Traume od te noći su me još neko vrijeme progonile i trebalo je dosta njegovanja i maženja da rane zarastu i moj mozak zauvijek zaboravi tekstove prizemnih i prostačkih stihova - ako se to tako može uopće nazvati.

Zato sam sada odlučila igrati sigurno. za 8 dana imam ispit koji jednostavno MORAM poližiti i to sa boljim uspjehom nego što sam do sada pokazala na fakultetu. Takvo što neće se ostvariti ukoliko me se onako fizički i psihički dotuče. I tako smo se Anabella i ja dogovorile da ćemo dočekati Novu Bondovsku007 godinu kod nje sa gulašom i knedličkama, doma smješanim koktelima i kolačima iz baka tvornice, uz filmove Quentina Tarantina. Dogovoreno - učinjeno ! Na programu su bili: "Natural Born Killers", "Pulp Fiction", "Kill Bill 1", "Sin City". Dogodilo se upravo ono što se uvijek priča za dočeke nove godine. Nakon pogledanog prvog filma i nekoliko koktele - uhvatilo nas je takvo zjevanje da samo prekinule drugi film i prebacile se na Mrak FIlm 3 (ili koji je ono već bio) ) i zakunjele pod toplim prekrivačem uz zaključak da je ovo definitivno najbolji doček.

E sad idem – počeo mi drugi dio Novogodišnjeg koncerta, a to mi je svakog 1.1. najveći gušt.


Kasnije slijede najgore božićne i novogodišnje sms poruke. Ećete vjerovati kakvih kenjara sam se načitala ovih blagdana.

Uživajte u glazbenim poslasticama iz Beča.