Ništa posebno se ne dogada ovih dana kod mene. Osim što sam lijena ko pas. Bez uvreda bilo kojem psu, ovo je samo izraz. Ništa pod milim bogom ne radim. Lijena sam i nikako da napravim puno toga. Imam toliko stvari što me čeka
i malo po malo samo sebe izjedam zbog toga. Neprestano se izležavam i gledam filmove i serije na kompu, pijem čaj ili Nescafe, ponovno i ponovno citam sev što imam od Henryja Jamesa.To mi je valjda najdraži dio. "Portrait of a lady" mi je u rukama vec nekoliko mjeseci i nikako da ju dovršim. To mi se uglavnom dogada kada pretjerano uživam u citanju odredenog djela. Isto je bilo ne tako davno s Christinom Rossetti.

jedino što sam jučer napravila, da se može nazvati nečime obavljenim jest bila kupnja donjeg rublja.Broj noge 43 me sprečava da uživam u shoppingu cipela, već mi se takvo što i pretvori u najveću noćnu moru, zato se eto sirota tješim kvalitetnim donjim rubljem na koje patim... U Barceloni na maturalcu cure su kupovale razne pizdarije, ja sam kupila dvije sezone Ally McBeal i četirigrudnjaka.

Moj najveći problem leži u pretjeranom čitanju dugo u noć. Rijetko sklopim oke prije 3, što zapravo znači da se budim oko 12.

Ljeta obično iskorištavam za svoja povjesna istraživanja. Kad ja - kak moji kažu "zabrijem" za nešto onda moram znati apsolutno sve o tome i moram pretresti sve izvore informacija ne bi li utažila svoju žeđ za novim informacijama. Tako je bilo s Marijom Terezijom u doba kada sam čitala Zagorku, kasnije i o kraljici Margot zahvaljujući Dumasu..
Sada imam normalno vremena u miru čitati biografije vladarskih kuća 19. stoljeća. Niti u djetinjstvu nisam sebe zamišljala kao princezu, a ipak me uvijek fascinirao način na koji monarhije opstaju. Prije četiri godine sam poslala mail jednoj TV kući koja je u svojem dokumentarcu neprestanu mješala djecu i unučad kraljice Viktorije.Priča je izlagala kako je kćerka kraljice Viktorije, Alice - bila ubijena zajedno sa svojim mužem, ruskim carem Nikolom Romanovim i njihovom djecom.
Princeza Alice Maud Mary - treće dijete Viktorije i Alberta, nije ubijena u ruskoj revoluciji, već je umrla u svom domu u Darmstadtu 1878. Međutim - Alice je imala i djecu, a njezina kćer Alix (njemačka verzija imena Alice) je bila dotična Aleksandra Fedorovna, žena Nikole II. Romanova. Odgovor niti zahvala mi naravno nikada nije stigla. Ljudi rijetko stvarno zahvale kada ih netko ček i sasvim dobronamjerno pokuša izvući na pravi put.

Lani sam si dala truda i napravila veeeliku kartu Europe 19. stoljeća i ispisala sve vladare i njihove obiteljske veze s ostalim vladarskim kućama. Vidjevši mrežu načrčkanu po miloj Europi, shvatila sam da nije nikakvo čuda što postoje neke grupe koje misle da i dan danas ostatci tih monarha zapravo utječu na krojenje aktualne politike.

U sljedećih nekoliko dana planiram objaviti nekoliko postova o povjesti obitelji Romanov. Ne namjeravam pisati udžbenik iz povjesti, već pisati o nekim stvarima koje se ne uče bez veze u školama, već ostaju na čitanje entuzijastima poput mene.

vraćam se ja večeras negdje oko 20:00 kući prema dobro starom Črneku i čekam 11 ili 6.
Kad ono eto ti strke !
Nastao pravi zastoj u suprotnom smjeru. Prvo sto se može vidjeti jest neki sportski kabriolet splitskih registracijskih oznaka s vozačem obrijane glave u bijeloj majčici. Iza makine stoji uspavana šestica, a ispred auta prkosno stoji neka ženska - ljutita s razlogom.
Ukoliko niste bili u Zagrebu - pojašnjenje! Strogi centar Grada je zona u kojoj automobili nemaju što raditi - voze tramvaji, a vozilima je dozvoljeno samo za dostavu u određenim satima i naravno hitna, policija, vatrogasci. Zna se dogoditi da poneki auto zabaulja, ali to nije opravdanje jer zankovlje postoji, a ono je internacionalno i razmiju ga ljudi u najvećem dijelu civiliziranog svijeta. Pošto nam je Grad u zadnje vrijeme raskopan ( fala Banderas! ) - neki su očito odlučili uzeti prečac i skratit si obilaske.
Prilažem foto galeriju :

gospođa mu daje do znanja da on nije tu šef, i da mi nismo majmuni što poštujemo prometne znakove:



dolazi i do verbalnog sukoba, tip je čak i izašao iz auta i pokušao se ulizati gospođida se ipak makne, ali ona se nije dala i odlučno ga zadržala... :


....dok se konačno nije pojavila policija. Gospođa je pozirala na haubi a ljudi su izvadili fotoaparate i zabilježili ovaj trenutak kada se probudio bunt u hrvatskom narodu !

To kaj voziš mrak auto - ne znači da za tebe ne vrijede prometna pravila.



kao što vidite - drotovi su se pojavili i pokazali Splićanu mjesto za "pregovore".
štp je bilo kasnije, ja ne znam. Iskreno se nadam da ovaj bunt nije bio uzaludan i da će prekršaj biti kažnjen.

e da - samo da istaknem - hrabru gospođu ispratio je aplauz okupljene publike!

Svaka čast nepoznata gospođo !

Svi imaju one filmove koje mogu gledati ponovno i ponovno i ponovno ... Sve dok ne upamte svaku pojedinu scenu i svaku rečenicu i ton i svaki pogled u fimu. Mislim da me tu moja prijateljica Koka najbolje razumije. 10 puta Brokeback Mountain? Svaka čast ! I Tedica sa kompletnima „Gospodarima Prstenova“ u kinu. Impresivno !

Oni koji su me od prije čitali, znaju za moje podhvate u kino maratonima. Moj osobni rekord je 4 filma u jednom danu. Oči su mi ispale. Tako samo pokušala neki dan okupiti cijelu ekipu čudnih nadimaka u kino. Film je bio pomno odabran, a za promjenu nismo isli u Cinestar već u dobri „stari“ Braodway. Uvijek zabaravim kako volim to kino. Posebno volim što prikazuju i nezavisne filmove i imaju tjedne različitih kinematografija. Tamo sam gledala „Transamericu“, ali i „Briget Jones“ i volim što je tamo malo manja gužva i imaju veće doze pića 0,5/0,75/1,0 l.


Dugo sam se pripremala napisati ovaj post. Neku večer je bio treći puta da sam išla gledati ovaj film i sada sam sigurna da to nije zadnji puta.

Da, priznajem. Bio je ovo treći puta da sam gledala Tristana + Izoldu. Bilo je ovo vjerojatno najtraumatičnije gledanjem od sva tri. Prvi puta sam išla s Kokom i Štruklom, drugi puta samo se Koka i ja u nedjelju dovukle u 11:40 i bile jedine u kinu (fenomenalan osjećaj ! ! !), a ovaj puta mi je konačno sve sjelo i posjeklo me.


Nekoliko informacija. Film Tristan + Isolde trebo je biti snimljen već jako davno. Sam Ridley Scott je počeo pripremati snimanje još u sedamdesetima. Kada je konačno došao red da se film i snimi – redateljsku palicu povjerio je Kevinu Reynoldsu, koji je poznat po filmu „Robin Hood – princ lopova“ (ja sam veeliki fan ovog filma, a utjecaj na T+I je vidljiv). Ridley Scott je preuzeo ulogu producenta.



Postoji nekoliko verzija pričeo ovim ljubavnicima. Gotovo svaki narod imao je svoju verziju priče o ovim ljubavnicima. Detalji i imena se mjenjaju od naroda do naroda. Najpoznatija je ona keltska. Film nije u potpunosti pratio srednjovjekovni roman koji je bio baza i Wagnerovoj operi. Promjenjeni su neki detalji. Oni koji su čitali roman znaju za zazvrzlamu oko ljubavnog napitka. Toga nema u film. Predpostavljam da je tomu razlog da bi nas pripovjedač što više uvukao u situaciji i uvijerio nas u njezinu realnost.
S razlogom je podnaslov filma „Before R&J there were T+I“. Vjerojatno nam to samo ukazuje da su zabranjene ljubavi ( a pri tome ne mislim na sapunjare) uvijek postojale, a za mene osobno to znaci da su ljudi zapravo odvuvijek isti, da se nisu zapravo nista značajno promijenili.

Zapravo me šokirao sam odabir glumaca. Sporednu ulogu lorda Marke preuzeo je iskusni Rufus Sewell, kojeg ste nedavno moglu gledati kao kralja Karla II u mini seriji na HRT-u. Bio je izvrstan. Stvarno jest. Za Izoldu je pronađena nepoznata Sophia Myles. Njezina mladost, jednostavnost i elegancija, te naravno glumaćko umijeće uspjeli su predstaviti Izoldu upravo onakvu kakvu sam ju ja zamišljala.



Za Tristana je odabran James Franco. Kao glumac se dokazao glumeći Jamesa Deana u istoimenom filmu, za što je osvojio Zlatnog Globusa i BAFT-u. Široj publici je vjerojatno poznatiji po ulozi u „Spidermanu“, gdje je meni bio fizički odbojan. Ali stvarno. Kada sam ga vidjela na posteru za film – nisam uopće shvatila tko je to, ali u filmu... E ljudi – ja inače ne slinim baš previše za glumcima (James Spader je iznimka i to je na kraju čisto seksualna virtualna kemija u mome mozgu, a Brada Pitta mi je dosta od kada je postao sroljo ikada su me pustili hormoni puberteta), ali ovo što se dogodilo u kinu.. TO je bilo strašno. Što samo malo duža kosa i onaj tužan sjetan pogleda može učiniti jednom... emmmm..... da..... kako već.


jooooj - DOSTA. Ne mogu vise. Pogledajte film. Zbilja - izvrstan je. Nije ovo samo ljubakanje. Ima i "špore" za dečke da im ne bude dosadno. Film je jednostavno divno snimljen. Ne zna kako to rade - postizu ono maglu i tamu srednjeg vijeka.
Prilažem i video napravljen od jednog fana - svi najljepsih prizora iz filma, dok je u pozadini jedna od najljepsih ljubavnih pjesama zadnjih par godina.

i'm baaaack


hehehehe


vratila sam se iz mojeg milog Kamenjara, gdje sam skoro dušu vragu prodala da mi skrati muke. Nema što nisam probala da mi ne bude dosadno. Laptop je neprestano bio kraj mene. Prešla sam Broken Sword 1 i 2. Pogledala „Boston Legal“ milijun puta, crtala, napisala pismo Adeliji od 12 stranica, počela štrikati šal za zimu, kuhala ručkove, hvatala skakavce i zrikavce, posjetila novorođeno janje, e da – pod nadzorom starog – rezala pršut – i jako mi dobro ide :D Evo i slike moje „Rezidencije“

Pratie su me moje knjižice. Nema šanse da se uputim u Kamenjar bez pola sanduka knjiga.I sve sam pročitala. Uzela sam onu razvikanu „Povjesničarku“ po valjda sedmi pta i dogurala do 245. stranice i odložila je. Knjiga je smeće. Ali stvarno. Dobra ideja, ali žena NE ZNA PISATI. DAn Braown je za nju nobelovac. Dobro. Možda ipak malčice pretjerujem.

Svakako bi preporučila knjigu „Posjet kraljeva liječnika” od švedskog autora Per Olov Enquist. Knjigu je izdala izdavačka kuća Fraktura, koja uz Vuković&Runjić po mojem mišljenju ima najbolji odabir djela strane književnosti. Ovo djelo još nisam pročitala do kraja. To tako ide. Kada mi se knjiga sviđa onda je ne mogu brzo čitati jer jednostavo previše uživam. Nakon ovoga – bacam se na “Lempričreov rječnik” od Lawewncea Norfolka, jer sam za djela Péter Esterházya na čekanju. Čeka me i Henry James. Moj ljubimac. Konačno su se usudili prevesti jedno njegovo djelo “Okretaj zavrtnja” Vidjet ću kakvo je to. “portret jedne dame” je djelo koje me je osvojilo, iako je i film divan.

e kad nemam para za kupovanje svih knjiga koje volim čitati. TO me i podsjetilo da moram skočiti i obići antikvarijate. Možda se nađe koji dobar povoljan naslov. Mogla bi izvući neku ušteđevinu da si kupim Haralambusa. To se ponekad nađe na policama. vidjet ćemo….

Trenutno još čitam od Luke Paljetka : Skorviti vrt. Veoma zanimljivo djelo. Dnevnik Cvjete Zuzorić. Dubrovačke dame koja je bila inspiracija i muza mnogim umjetnicima, pa joj je tako i Torquato Tasso posvetio nekoliko soneta.

Sinoć sam Koku i Štruklu vodila u kino.

više o tome kasnije

film zaslužuje poseban post